Napisao Christopher Greenwood
Draga obitelji,
Jeste li se ikad zapitali kako bi bilo živjeti s Mohanjijem?
Od travnja 2020. imam priliku živjeti i raditi rame uz rame s Mohanjijem. To je bio pravi blagoslov. Nevjerojatno sam zahvalan.
Dok radim na tome da pomognem organizirati Mohanjijevo vrijeme, sastanke i raspored, svjestan sam mnogih ljudi širom svijeta koji bi htjeli biti s njim fizički, ali ne mogu zbog situacije s Covidom.
Kao skromna gesta svima onima koji bi željeli biti s njim, ali ne mogu, započet ću svakodnevno snimanje Lekcija iz života s Mohanjijem. To će biti kratke snimke o mom vremenu provedenom živeći s Mohanjijem, lekcija koje sam naučio i mojih uvida u Veliku tradiciju oslobođenja.
Mohanji i Cristopher
Lekcije:
- dan – Što treba učiniti danas, učini danas. Ne odgađaj.
- dan – Majka, Otac
- dan – Fleksibilnost
- dan – Tko je Mohanji?
- dan – Živjeti svjesno
- dan – Više nego što se može vidjeti očima
- dan – Pokrenite se
- dan – Služba donosi pročišćenje
- dan – Crne rupe i sunca
- dan – Važnost vizije i Mohanjijevi centri mira
- dan – Pored vatre
- dan – Dinamično kretanje
- dan – Blagoslov Sathya Sai Babe
- dan – Ne prihvaćajte olako tuđa mišljenja
- dan – Dosljednost je teška, ali transformira
- dan – Vizualizirajte prije nego započnete s nekim zadatkom.
- dan – Intenzivni izrazi (koje neki vide kao grdnju ili ljutnju)
- dan – Ne dopustite da savršenstvo bude neprijatelj napretku. Djelujte, učite na greškama i rastite.
- dan – Kako sam razvio vjerovanje, vjeru i povjerenje u Mohanjija
- dan – Tko je Mohanji, 2. dio
- dan – Povećajte svoju produktivnost, jedite svjesno
- dan – Iz dubina neznanja, došao si sa svjetlom i podigao nas
- dan – Vrste povezanosti i važnost dosljedne veze
- dan – Zašto Mohanji savjetuje hranjenje bića zraka, Zemlje, vode i ljudi
- dan – Pozicioniranje i kako izgraditi pozitivnu reputaciju
- dan – Mohanji kao prijatelj i savjeti za povećanje učinkovitosti
- dan – Harmonija i Ahimsa kod kuće
- dan – Što treba i što ne treba raditi u životu
- dan – Kućanski poslovi (ili služba) – Odgovor na pitanje slušatelja
- dan – Ako ste na terenu, igrajte
1. dan – Što treba učiniti danas, učini danas. Ne odgađaj.
Za sve ove lekcije postoje i snimke, a ova govori o Mohanjievu učenju o praktičnom načinu rada, o tome kako postići visoku učinkovitost pri radu i o tome kako se ništa ne treba odlagati, već učiniti ono što se može odmah, u istom trenutku.
Mohanji nikada ne odmara, on uvijek radi i današnja lekcija je o učinkovitosti.
Nadam se da će vam poslužiti.
Pozdrav svima, moje ime je Christopher Greenwood, i ja sam Mohanji Acharya. Zahvaljujući blagoslovima, milosti, sudbini i određenim životnim situacijama, imao sam priliku da blisko surađujem s s Mohanjijem kao dio njegova ureda, da u potpunoj blizini provodim vrijeme s njim, živim s njim, radim s njim, usred ograničenja zbog pandemije, što je veliki blagoslov na kojem sam neizmjerno zahvalan.
Jedna od stvari na koju mi je Mohanji ukazao kada sam prihvatio ovu poziciju da provodim vrijeme s njim u njegovu domu u Indiji, jest ta da mnogo ljudi širom svijeta želi i žudi za prilikom da ga vide fizički i budu u njegovoj prisutnosti. Imajući to na umu, želim učiniti ono što je mojoj moći da služim tim ljudima, tako da na neki svoj način podijelim svoje iskustvo i prenesem osjećaj, aromu, svoje iskustvo o tome kako je to provoditi vrijeme s njim.
Dakle, ovo je prva lekcija u seriji snimki koje ću napraviti. Bit će vjerojatno i video uradaka, što je moj skromni pokušaj da podijelim s vama lekcije i pouke koje sam naučio živeći s Mohanjijem, u toj privilegiranom položaju u kojem se nalazim.
Svi koji provode vrijeme u blizini Mohanjija, najvjerojatnije da će vam reći da je njegov tempo nevjerojatno brz i učinkovit, zapravo on mi je nebrojeno puta rekao: “Kad bi svi mogli još ubrzati, time bismo mogli postići mnogo više. Ja zapravo moram usporiti za 20 % tako da biste me vi mogli pratiti i slijediti moj tempo.” Čak i tada, i dalje se borimo slijediti njegov tempo. Tako da je potencijal mnogo veći. Siguran sam da će se s vremenom ostvarivati više tog potencijala.
Dakle, uz tu temu, prvi uvid koji sam htio podijeliti sa svima vama danas je nešto na čemu sam zaista zahvalan, a to je ova ideja o učinkovitosti, produktivnosti i dovršavanju zadataka odmah, danas. Razlog tomu je što Mohanji sam tako djeluje, pa je tako i nas ovdje istrenirao. Mogu reći da it toga dobivam mnogo osobne koristi. Primjerice, imam više samopouzdanja jer su zadaci odrađeni na vrijeme, time je puno manje stresa, a hrpa neobavljenih zadataka se smanjuje.
Također, tu je i pokret, zamah, koji povratno stvara još više motivacije.
Uskoro ću dati neke primjere, no, ako govorim o Mohanjievu načinu rada općenito, on bez sumnje ima svrhu i zato je apsolutno, kristalno jasan o tome kakav ishod želi postići. Za njega sve vodi ka tome. Što prije možemo postići ciljeve tim bolje za obitelj i za svijet.
Jedina stvar kod koje nema kompromisa je učinkovitost. On je nevjerojatno učinkovit u svom radu. Sav rad koji stigne napraviti u jednom danu, još uvijek sam zapanjen kako postiže sve to. On organizira svoj dan tako da postiže da sve ono što ovisi o njemu bude napravljeno, i to maksimalno u roku od 24h. Postoje iznimke, no uglavnom je to tako, bilo koji zahtjev, poziv, razgovor, poruka, bilo koja aktivnost je ispunjena unutar 24h i uklonjena s njegovog stola, kako on kaže. Ponekad to ne znači da je sve do kraja dovršeno. Ali, posao koji ti dođe da ga obaviš, zahtjev koji ti dođe da ga obaviš, na posljetku barem si se pozabavio time, učinio si neku aktivnost, prenamijenio si ga na neki način i proslijedio ga nekom drugom na dovršavanje. Dakle, ideja stvaranja tog zamaha je nešto što sam primijetio i implementirao u svoj svakodnevni život i rad, što je zapravo jako dobro.
On također nikako ne prihvaća odgađanja, odgađanje je nešto što ne postoji u njegovom rječniku jer on ne razumije zašto bi se takvo što uopće radilo. Svaki put kada dođe do odgađanja ili stava ‘učiniti ću to sutra’, to Mohanji ne prihvaća, za njega nema sutra, postoji samo i uvijek sada. Učini ono što možeš sada, kada imaš vremena, i učini to odmah. To dodaje uspješnosti te akcije u budućnosti.
Ako zadatke odrađujemo u zadanom vremenu, onda će oni i njihovo djelovanje biti uspješno, i time se generira daljnji razvoj i zamah. Dakle, on ne prihvaća odgodu ili inerciju, dvojac koji uvijek dolazi zajedno.
Iz moje točke gledišta, primjeri koje želim podijeliti su, prvo, način na koji sam nekada radio. To bi išlo ovako: ako postoji zahtjev za Mohanjijevo vrijeme, zadatak koji sam trebao izvršiti, nešto što je neočekivano došlo, započeo bih s pisanjem popisa svih zadataka i mislio bih: ‘U redu, ovaj mogu napraviti sutra, ili ovaj mogu ostaviti za sutra ‘. Uskoro sam shvatio da tempo posla znači da ako neki zadatak ostavim za sutra, sutra već imam planinu neobavljenih zadataka. A ako još nešto ostavim za sutra, ta planina raste i brzo postanem zatrpan tim teškim teretom zadataka i aktivnosti.
Dakle, kao primjer, ako netko kaže ili mi Mohanji kaže: ” Netko bi me želio upoznati, možeš li dogovoriti vrijeme? ” Čim mi to kaže, bit ću na telefonu, ja ću kontaktirat tu osobu. Pogledat ću u kalendar, predložiti vrijeme i zatim im to proslijediti kao prijedlog. Tako čim informacija dođe od Mohanjija k meni, odmah od mene odlazi drugoj osobi. Dakle, to je riješeno. Isto tako, ako trebam telefonirati ili ako obaviti samo općeniti razgovor s nekim, čim stignem, riješeno je. Isto vrijedi i za zadatke, dovršavam dokumenta ili nacrt čim prije, šaljem na pregled i ažuriranje.
Dakle, ovo bi mogao biti uvid koji možda nećete smatrati tako duhovnim. Ali započeo sam ovaj prvi razgovor na temelju činjenice da Mohanji prilično često kaže da je praktičan, radije nego duhovan. A kad imamo aktivnosti koje treba dovršiti, čitav niz platformi, aktivnosti koje treba napredovati i jačati, izgrađivati ono što radimo u svijetu, osnaživati taj zamah, ta učinkovitost i praktičnost prije nego što postanemo duhovni je nevjerojatno važna . I to je općenita tema koju svakodnevno radimo ovdje. Postoji jutarnja rutina kada se okupimo, razgovaramo o aktivnostima koje su završene jučer, o onome što treba završiti danas, što se mora dogoditi itd. Potom uzimam te informacije i radim na tome, tako da do podneva ili poslijepodneva sve što je trebalo biti učinjeno bude učinjeno, tada i postoji zamah.
Dakle, nadam se da je ovo bio koristan uvid za vas, a doći će još toga. Možete mi poslati pitanja ili komentare. I ako postoji bilo što vas zanima ili bilo koja pitanja koja imate o tome kako je biti s Mohanđijem, živjeti s Mohanđijem, rado bih odgovorio. Želim vam ugodan dan.
PRETPLATI SE – SUBSCRIBE to Mohanji Community Fans YouTube Channel here: https://www.youtube.com/channel/UCINl1QiELb40HucVsqcLOCw/about
SUBSCRIBE to Mohanji Official YouTube Channel here: https://www.youtube.com/channel/UC7OVTb22D325gKGJvG87lCg
2. dan – Majka, Otac
Nadam se da vam se jučer svidjela lekcija,koja je jedna od praktičnih lekcija koju sam preuzeo od Mohanjija “Bez odgode. Ne sutra. Sada”.
Danas sam želio podijeliti malo više o Mohanjijevom domu i lekciju o tome kako se Mohanji brine za svoje roditelje.
Današnja lekcija je iz mog promatranja kakav je Mohanji kao sin i dužnost koju ispunjava brinući se za majku i oca. On živi jednu od istina iz vedskih vremena ‘Matha Pitha Guru Deve’ ili ‘Majka, Otac, Učitelj, Bog’. Ova poruka postavlja našu mamu i tatu više od Gurua i Boga. Naša majka i otac živi su prikazi naše loze koja nas je dovela na ovaj svijet. Dužni smo im služiti u njihovoj starosti kao što su se oni brinuli za nas u našoj mladosti.
Naša je majka na prvom mjestu jer s njom imamo poseban odnos. Poznaje nas devet mjeseci duže od bilo koga drugog i nosila nas je sve dok se nismo rodili.
Mohanji je doveo roditelje u svoju obiteljsku kuću i o njima se dobro brine i poštuje ih, živeći njegovu ulogu sina.
Također dajem uvid u dom ovdje u Indiji.
Želim vam sjajan dan
Mohanji je svjetski priznati humanitarac koji je svoj život posvetio služenju svijetu. Zaljubljenik je u čovječanstvo vjerujući da je čovječanstvo najbolja religija za ljude. Čovječanstvo je izvan svih prepreka koje je stvorio čovjek, poput kaste, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnosti i kulture. Njegova ljubav širi se na sva bića na zemlji i on korača putem ahimse (nenasilja) u mislima, riječima i djelima. Vođen je uvjerenjem da bismo svi trebali ostaviti zemlju boljim mjestom nakon što smo na njoj živjeli. View Point podsjeća na stara sjećanja na Mohanjija iz imena njegovog oca dr. PK Naboodirija, majke gospođe Sreedevi Naboodiri, ujaka gospodina TM Anujana i tetke gospođe Vasumathi
Dobro jutro svima, moje ime je Christopher Greenwood. Za one koji me ne poznaju, ja sam Mohanji Acharya, a također sam i Mohanjijev izvršni pomoćnik odnosno tajnik. Posljednjih nekoliko mjeseci sam imao sreću da provedem puno vremena s Mohanjijem, radeći s njim, živeći s njim ovdje u ašramu ili domu u Indiji. Ono što radim u ovim serijama poruka je dijeljenje nekih lekcija koje sam naučio s vama, a također i nekih priča kako bih dočarao kako je to živjeti s Mohanjijem.
Danas sam želio u fokus staviti dom i obitelji, ponešto vezano za tu temu. Jučerašnja je lekcija o neodgađanju bila vrlo praktične naravi. I danas sam želio reći nešto više o tome kako je živjeti s Mohanjijem. Budući da on ima vrlo izravan, stvaran pristup, bez okolišanja, kada je riječ o poslu i aktivnostima, i pokretački stav s aktivnostima širom Zaklade, podjednako donosi istu predanost i odlučnost pri svim svojim odgovornostima. Bez obzira na to radi li se o odgovornosti muža, oca ili sina. Ovdje u kući, doma, imam priliku i to promatrati.
I zovem ovo mjesto domom, jer su me u početku pozvali da dođem, jer sam bio pomalo zaglavio tu u Indiji zbog COVID-a. I tek sam započeo s ovom ulogom, pa je bilo logično da budemo bliže jedno drugom iz praktičnih razloga. I kao što možete i zamisliti kada sam bio pozvan da dođem i ostanem, isprva sam bio zaista nervozan. Nisam znao što očekivati ili što učiniti, sve do trenutka useljenja nisam imao puno kontakata nasamo s Mohanjijem. Prisustvovao sam različitim ritritovima i tu i tamo progovorio s njim nekoliko riječi ili razgovarao s njim u nekoliko navrata, ali zapravo ništa više od toga. Dakle, pomisao o dolasku i boravku s njim u neposrednoj blizini, činila me vrlo nervoznim. I mislim da sam u prvim tjednima i danima bio vrlo, vrlo ukočen. Ali ubrzo, njegova istinska topla priroda i priroda prihvaćanja koju ima, ništa mi nije uvjetovala, da budem ovakav ili onakav. Bilo mi je potpuno dopušteno da budem svoj.
Vrlo brzo sam se jednostavno opustio i postao dio doma i dio atmosfere. I to je stvarno lijepa skladna atmosfera. Sam dom je skromne veličine. Ima lijepi prsten biljaka Tulsi koje su zasadili Rajesh i neki vrtlari. I, nisam znao, ali čini se da Tulsi ima auru osam puta veću od stvarne biljke, pa to daje stvarno lijep osjećaj. A Rajesh ih svako jutro marljivo zalijeva koherentnom vodom. Sada je tu čak i odjeljak u kojem su posađene rajčice koje također lijepo rastu. A mislim da su i neke voćke posađene.
Dakle, okućnica je zaista lijepa. A kad uđete unutra, tu je glavna prostorija ili glavna soba u kojoj sjedi Mohanji. A na zidu je i murti Sai Babe, Dattatreye, i Babajija također. Zatim slika Krišne, i Datta majstora. Zatim slijedi otvoreni prostor gdje se jede i gdje se nalazi puja soba, a tu su i kuhinja, spavaća soba i neke spavaće sobe na katu. To je stvarno lijepa obiteljska kuća i takav osjećaj pruža. I prilično sam siguran da će, kada se postave ašram ili centri dobronamjernosti poput onog koji se radi u Ganeshpuriju, i oni također pružati dobrodošlicu svima koji dođu. Čak je i općenito okruženje vrlo skladno. A jedino što se od vas očekuje jeste da pomažete u čišćenju i održavanju mjesta. Dakle, govorim ovo kako biste dobili dojam kako je ovdje.
Danas bih želio podijeliti Mohanjijevu lekciju iz obitelji ili doma. Mohanji ne govori pretjerano u vidu predavanja. Općenito, način na koji djeluje, način na koji živi je lekcija sam po sebi. Dakle, ako pažljivo promatrate kako se ponaša, moći ćete dobiti neke zaista sjajne uvide i lekcije. I ovdje kod kuće imamo njegove roditelje. Doveo ih je ovamo kako bi se brinuo o njima, jer su sada ostarjeli. I o njima se stvarno brine i zaista ih se poštuje, oni su u potpunosti dio doma.
Sjećam se da smo na treningu Ačarja govorili o pravednosti, našoj dužnosti i dharmi. Svi u svom životu imamo dharmu, dužnost, posebno prema roditeljima. Budući da su to ljudi koji su nas doveli na ovaj svijet, mi imamo odgovornost prema njima. I ne mogu se sjetiti fraze na sanskrtu pa se ispričavam, ali prijevod poretka u frazi glasi: majka, otac, Guru, a zatim Božanstvo. Dakle, to je redoslijed kojim biste trebali davati poštovanje ljudima u životu. Dakle, majka je najvažnija jer je ona ta koja vas je nosila i poznaje vas najduže na ovoj zemlji. Nosila vas je devet mjeseci prije nego što vas je itko drugi znao. A, potom dolazi vaš otac, jer su oni oboje zajedno živi prikaz vaše loze. Dakle, poštovanje loze, vraćanje toj lozi iz koje ste došli, to vam je dalo priliku da budete ovdje na Zemlji i doživite život. Dakle, držite ih u vrlo visokom poštovanju i pazite na njih. A, onda Guru, osoba koja vas zapravo povezuje s božanskim. A, zatim božansko samo.
Dakle, sam Mohanji, njegov život pruža lekcije. Način na koji se odnosi prema majci i ocu je fantastičan. Zaista je to lijepo gledati jer je on uistinu sjajan sin. Ujutro kad je Amma ovdje, ona ustane, popije kavu za stolom, a ako je Mohanji tu, otići će i sjesti s njom, razgovarat će o dnevnim događajima ili trenutnim događajima i događanjima u svijetu. Potom Achan dolazi na doručak i svi zajedno razgovaraju.
Ali, ta ideja da se o njima brine u kući, da ih se jako poštuje i da im se da mjesto iznad Mohanjija. Pogotovo Achan. Iako je dom, možete reći Mohanđijev dom ovdje, ovdje je Achan taj koji kaže kako sve ide, pa nam često daje neku orijentaciju o stvarima koje bismo mogli poboljšati. Primjerice, kad sam radio Aarati, budući da je to za mene nešto sasvim novo, on se pobrinuo da to radim ispravno.
Kad ih vidite kako komuniciraju, baš je lijepo što su dio doma. Mislim, u zapadnjačkoj kulturi imamo prilično uobičajen način postupanja s roditeljima i starijima prema kojem, čim dođu do određene dobi, roditelji postanu smetnja i onda ih smjestimo u starački dom. Roditelji se tada jednostavno osjećaju tako da ne žele biti nikakav teret djeci, pa preuzimaju i to na sebe. Ali ovdje, on živi tu odgovornost, tu dharmičku dužnost brige za roditelje. A čuo sam ga i u razgovoru s raznim ljudima koji su ga pitali: ” Kako mogu ispuniti svoju dharmičku dužnost ako nisam na istom mjestu? ” I čuo sam kako daje praktične savjete: ” Pa, možete im uljepšati život. Možete im olakšati život. Dakle, budite praktični. Ako im možete unajmiti pomoć, neka im ljudi pomognu u vrtlarstvu, poslovima, donošenju namirnica, tako da život postane ugodniji. “” A, također su neki ljudi rekli: “Ja ne mogu ispuniti tu dužnost jer nisam u dobrim odnosima s roditeljima ”. U takvim slučajevima Mohanji predlaže pomoć starijim osobama. Ako ne možete ispuniti tu dužnost sa stvarnim roditeljima, onda pomozite starijima. Otiđite negdje gdje postoje starije osobe kojima je potrebna utjeha, pomoć i podrška.
Dakle, danas je lekcija vezana za ovu dharmičku dužnost prema našoj majci i našem ocu koji su živi primjeri naše loze. Dobro ih pazimo, brinimo o njima – kao što su se u mladosti oni brinuli o nama, mi se brinemo o njima u starosti. I gledajući Mohanjija, on to zasigurno živi, kao što obavlja svoju ulogu pri vođenju svojih organizacija i svih svojih aktivnosti. Jednaku pozornost posvećuje i svojoj ulozi sina.
Nadam se da vam je ovo donijelo koristan uvid, želim vam ugodan dan.
3. dan – Fleksibilnost
Danas dijelim svoju redovitu lekciju od Mohanjija o fleksibilnosti u svim situacijama i o razbijanju zone komfora. Rad s Mohanjijem izuzetno je dinamičan i aktivnosti se mogu mijenjati svakodnevno, ako ne i iz sata u sat. Trebao sam razviti sposobnost fleksibilnosti i kretanja u vrlo kratkom roku, što mi je dalo praktična iskustva o važnosti fleksibilnosti.
Želim vam sjajan dan.
—
Dobro jutro svima. Nadam se da ste dobro.
Zovem se Christopher. I u ovim kratkim audio zapisima dijelim neka svoja iskustva, priče i lekcije iz života s Mohanjijem.
Danas želim razgovarati o fleksibilnosti, jer je ona vrlo bitna za život i rad s Mohanjijem. Zbog prirode mog posla i uloge koje imam, a to je briga o uredu, aktivnosti su izuzetno dinamične. Imamo makro prikaz svih platformi koje je Mohanji osnovao, od same Mohanji fondacije do Svjetskog saveza svjesnosti (World Consciousness Alliance) pa do Kluba ranoranilaca, a zatim su tu Mohanjijeve osobne aktivnosti, intervjui, satsanzi. Sve te aktivnosti zahtjevaju upravljanje.
Dakle, izuzetno je dinamično, ne postoje dva ista dana. I dok imamo široku strukturu dnevnog plana kad se sastanemo, razgovaramo i pohvatamo razvoj raznih projekata, planovi se u trenutku mogu promijeniti. Dakle, fleksibilnost je presudna. I nešto što mi je Mohanji rekao na početku, kad sam tek došao ovdje, podsjetio me je da je ovo put Šive. Što to znači? U osnovi to znači da se obvezujete ili barem težite postići stanje Shive. A dostići to stanje iz stanja u kojem se sada nalazim znači potpuno poništavanje, potpuno poništavanje obrazaca, navika, zona udobnosti, identifikacija. I kad se sada osvrnem unatrag, bilo je puno okolnosti kada je bilo teško. Bilo je teško kad sam trebao prevazići neki otpor da bih krenuo naprijed i razbio zonu komfora, a tek sad uviđam stvarnu dobrobit toga. Ali, u to vrijeme to je bio popriličan izazov. Jedan od njih vezan je uz snimanje ovakvog zvučnog zapisa. Možda prije šest mjeseci nikada ne bih učinio nešto slično, ne bih imao povjerenja u to. Isto je i sa videima koje sam radio na neke određene teme. I ono što shvaćam sad kad živim s Mohanjijem u neposrednoj blizini je da, iako je teško, postoji više prilika koje se zapravo nude za probijanje zona udobnosti.
Također, Mohanji zapravo ništa ne traži, on je tu. I on je dostupan kao odraz onoga što vam je potrebno kako biste napredovali na svom putu, ili odraz onoga što meni treba kako bih napredovao na svom putu. Tako da sada mogu vidjeti obrazac, to jest, zajedničku karakteristiku svih zadataka u kojima sam sudjelovao, a to je da mi pomažu u prolaženju kroz neku zonu udobnosti ili neku naviku ili neki obrazac koji sam imao. I sada, osvrćući se na to otkako sam ovo snimio, izuzetno sam zahvalan. Jer to je došlo od Mohanjija s brižnošću, također mi je rekao da nije njegov posao natjerati nekoga da se raspadne ili natjerati nekoga da se slomi. Ne, njemu je cilj dovesti ljude do najvišeg. Ali da bismo tamo dospijeli, potrebno je izaći iz naše zone komfora, napustiti naše navike, izaći iz naših obrazaca. Tako da sad shvaćam da kad nešto dođe od Mohanjija, on uvijek vidi potencijal ili sposobnost te osobe.
Dakle, dat ću primjer: kad sam prvi put radio podcast to je za mene bilo nešto potpuno novo. I zanimalo me je to, ali nisam imao pojma kako urediti zvučni zapis. Stoga je bilo potrebno istražiti podcast platforme, koja je najbolja, otkriti kako urediti zvuk, uvježbati to, pogledati puno YouTube videozapisa, metodom pokušaja i pogrešaka, sve dok se nisam usavršio. A u vrijeme kad sam s tim započeo bio sam još zaposlen na puno radno vrijeme. Uređivanje zvučnih zapisa mi je oduzimalo puno vremena i to mi je stvaralo popriličan stres. Ali ubrzo mi je postalo ugodno. Snašao sam se. I bio sam sretan. Čim se to dogodilo, razgovarao sam s Mohanjijem i on je rekao: ”Znaš, mislim da se ljudima sviđa podcast, ali mislim da bi bilo bolje da sada počnemo praviti dnevne podcaste.” Moja prva reakcija bila je: “O moj Bože, kako ću to učiniti? To će jednostavno biti nemoguće“. Sad nije više dovoljno samo urediti zvučni zapis, sad se trebam angažirati oko svega toga još četiri puta više. Trebalo mi je oko dva ili tri sata da napravim samo jedan. Kako ću ovo sada uspjeti?
Dakle, nije bilo ugodno. Ali kad se osvrnem, lekcija koju mi je davao ili prilika za praktično učenje bila je fleksibilnost. I vrlo je često ustvari slučaj da kad Mohanji daje zadatak, meni ili bilo kome drugom, bilo kome u organizaciji, on zapravo traži ishod, što ne mora nužno značiti da taj zadatak trebam obaviti sam, ili da netko drugi to mora učiniti sam. Radi se o preuzimanju odgovornosti da se to ostvari. I to je bilo sjajno učenje, jer ono što sam brzo shvatio je važnost izgradnje tima, okupljanja ljudi. A fleksibilnost se zapravo očituje u pronalaženju prilika, puteva i načina da se nešto dogodi. To je fleksibilnost u tom kontekstu.
To sam dakle danas htio podijeliti. I da dam još jedan primjer: jučer sam ovdje bio zadužen za opremu za snimanje na svim satsanzima. Dakle, video, kamera, sva svjetla, jer Ananth trenutno pohađa jedan trening pa nije prisutan ovdje. Pa sam i to morao naučiti. A jučer je bio veliki dan, bio je to Diwali. Stoga sam se želio uvjeriti da sve funkcionira dobro. I znao sam da će puno ljudi čekati Mohanjijevu poruku. Osjećao sam se pod popriličnim pritiskom. Planirao sam dan kako bih si priuštio dovoljno vremena, bilo je prilično ležerno, mogao sam i popiti malo čaja u međuvremenu, i mislio sam da sam sve perfektno odradio. A onda sam za vrijeme ručka dobio telefonski poziv od Ami iz Južne Afrike, odlična prilika, moram to priznati, da Mohanji govori za Južnoafričku televiziju. Sjajno, to je fantastična stvar. Sve što je bilo potrebno bilo je kratko snimanje poruke uoči Diwalija, koju je trebalo snimiti, urediti i poslati. Mislim da sam imao oko dva sata za to. E sad, inače, ovakva situacija bi mi ranije stvorila paniku, kako ću to uklopiti u raspored, imam satsang, pokušavam se pripremiti za njega, nikako ne mogu učiniti još to drugo. Ali, ono što sam shvatio je da treba prepoznati što je potrebno učiniti. I to znači raditi ono što treba, a ne ono što bismo željeli, i shvatiti da i u tome postoji sloboda. Snimka je bila napravljena i objavljena na vrijeme. I svi su je u Južnoj Africi imali priliku vidjeti. Dakle, sve je super ispalo.
Ali to mi se moglo dogoditi samo uz ovakav fleksibilan pristup. Biti s Mohanjijem, nekoć kao i danas, jednako je ustvari sjedenju pored vatre: ako ste fleksibilni dolazi do poništavnja zone udobnosti i obrazaca. Jer, prilike su pružene radi transformacije, i Mohanji nam ih zapravo zato i daje. Svima nam daje priliku da se uzdignemo u višu verziju sebe. I kad sjednemo pored vatre, mislim da postoje dvije mogućnosti: ili se transformiramo ili izgorimo i pobjegnemo.
Nadam se da je ovo bilo korisno za vas, da ste stekli uvid o ideji fleksibilnosti, uvođenju fleksibilnosti u život. U životu postoje razne situacije s kojima smo suočeni i ako ih prihvatimo i ako smo fleksibilni, možemo pronaći način, možemo pronaći put. Možemo razumjeti svoju sposobnost, možemo razumjeti što možemo učiniti. Možemo razumjeti treba li nam pomoć i možemo puno lakše ići kroz život
Hvala vam što ste slušali i želim vam ugodan dan!
Pratite Mohanjija na službenim društvenim medijima:
Facebook: https://www.facebook.com/MohanjiOffic…
Instagram: https://www.instagram.com/mohanjioffi…
Ako želite dati svoj doprinos i pridružiti se našem globalnom volonterskom timu, posjetite: https://mohanji.org/selfless-service/
4. dan – Tko je Mohanji?
Intro : Pitam se ovo pitanje s vremena na vrijeme. Pitam se jer što više vremena provodim s Mohanjiem to manje znam. Nastojati razumjeti Mohanjia je isto što i držati vodu u stisnutoj šaci. Iskreno mislim da je moguće razumjeti Mohanjija jedino ako postanemo on, i mogao bih snimiti mnogo poruka o toj temi.
Danas sam svima želio postaviti pitanje – ‘tko je Mohanji’, a također da vam pružiti dojam tko je on iz onoga što ja vidim ispred sebe.
Bez sumnje, Mohanji je Mohanji Ⓜ️. Ne možemo ga usporediti ni sa kim drugim koji živi ili je živio prije. Njegova je relevantnost za svijet sada i on je aktivan na mnogo načina. Ja mogu percipirati samo zemaljsku dimenziju njega, no slušajući iskustva drugih koji mogu vidjeti njegovo suptilno djelovanje, znam da je aktivan na mnogo načina. Postoje mnoga svjedočenja ljudi koji to bilježe. Jednog dana ćemo možda moći sastaviti ovu slagalicu da bismo istinski razumjeli čitavu sliku.
Dodatna poruka
Jučer me podsjetio da su svi koji se s njim povezuju dobro zaštićeni i skrbljeni te da uvijek trebamo stajati uz one koje volimo i koji nas vole bez obzira na sve, posebice u ovim izazovnim vremenima.
—
Dobro jutro svima. Nadam se da ste vrlo dobro. Ovo jutro želim započeti s pitanjem: tko je Mohanji?
Vjerojatno možete uzeti malo vremena da razmislite o tome. Siguran sam da bi Mohanji, kad bismo svi sjeli i podijelili svoje viđenje, bio drugačiji za sve nas. Otkako živim s njim, upravljajući njegovim vremenom, kalendarom i rasporedom, uvidio sam da se ljudi povezuju s Mohanjijem na mnogo različitih načina i vide ga u mnogo različitih uloga. I ja se osobno s vremena na vrijeme zapitam, tko je taj čovjek koji se zove Mohanji? I mogu iskreno reći da što više vremena provodim s njim, to manje znam odgovor. To je činjenica, i objasnit ću svoj odgovor.
Dakle, sam Mohanji je vrlo jasan o tome tko je on. On je Mohanji. I to je to. On je prijatelj svijeta. I nije konkurencija nikome. Ne pokušava biti nitko drugi. A njegov posao je jednostavno biti dostupan ljudima. I to je to. I definitivno ne traži od nikoga da ga štuje. Ovdje sam već sedam mjeseci svaki dan s njim. Tako da to mogu reći zaista s potpunim uvjerenjem.
I on je zapravo prilično samodostatan. Mislim, svi smo ga doveli ovamo i donosimo mu hranu, čaj, i takve stvari. Ali zapravo, nitko mu ne treba, on bi bio sasvim u stanju samostalno funkcionirati. A od jutra do večeri, zapravo, ponekad vjerojatno i preko noći, on odgovara ljudima. Daje im smjernice, pomaže im, daje im jasnoću. A kad daje savjete i jasnoću, to je apsolutna jasnoća; pokriva duljinu, visinu, širinu, sve.
Primjer za to bio je kada je Ammucare vodio kampanju za prikupljanje novca kako bi kupili nešto poput bicikla za jednog prodavača sladoleda. Taj čovjek je bio jedini skrbnik obitelji. Imao je djecu, imao je ženu i prodavao je sladoled u ovoj maloj drvenoj kutiji, a stario je, i morao je tu kutiju vući naokolo. Zato su mu htjeli kupiti jedan od onih bicikli s hladnjakom na vrhu. Skupljali su novac za to pa sam i ja dao nešto novca. I slučajno sam Mohanji u razgovoru spomenuo ‘Oh, ovo je iskrsnulo, dao sam nešto novca’. On je rekao: ‘Jeste li još malo razmišljali?’ Dok sam ga promatrao, rekao je: ‘Jeste li razmišljali što bi im još moglo pomoći?’ Nisam baš razumio. I tako je rekao da je znao za to. Dakle, ono što je učinio je da je zapravo kontaktirao tim, kako bi mogli osigurati odjeću za žene u obitelji, te pružiti obrazovanje za djecu. A također i malo podrške, hrane i potrepština za suprugu, za kuću. I nisam mogao vjerovati, jer ne samo da je smatrao da je taj čovjek pod velikim stresom, imao je tu kutiju, a trebao mu je bicikl kako bi mogao obaviti više posla, Mohanji je prepoznao činjenicu da ako stres zbog obiteljske situacije ne bude uklonjen, tom čovjeku će biti teško zaista krenuti iznova.
Tako je Mohanji uklonio sve izvore stresa u toj obitelji, osiguravši da imaju obrazovanje, da imaju hranu i odjeću. Dakle, kada on gleda situaciju, gleda sve. Znate, zapravo je to nevjerojatno. Nadam se da će se jednog dana moja vizija proširiti da može obuhvatiti sve te strane situacija.
Također, on je skroman i vrlo, vrlo stabilan. On je poput kamena, bez obzira na bilo kakvu situaciju, bez obzira na to što se dogodi, on je nepokolebljiv. A jedna od stvari kojima se zaista divim je ta što stoji uz ljude i živi ono što kaže, a to je: ‘nikad ne puštaj one koje voliš i koji vole tebe. Stoj uz njih bez obzira na sve. ’I on to čini.
Dok zakazujem njegovo vrijeme, sastanke, vidim da je iz dana u dan potpuno dobroćudan. On je ovdje zbog svijeta. Zapravo, jedino što sam tijekom dana vidio kako si uzima su dva skromna obroka, popodne voće, a ujutro možda malo čaja. Ali općenito, osim toga, on samo daje.
A moje interakcije s Mohanjijem vrlo su praktične naravi. On mi je poput mentora. Nisam imao mnogo vizija ili uzvišenih duhovnih iskustva, moj fokus je zapravo posao. Stoga mi Mohanji daje fantastične savjete s poslovnog stajališta. U jednom je razdoblju svog života vodio podružnice u pet zemalja za jednu brodsku tvrtku. I, imao je tu viziju, liderske vještine i upravljačke vještine, a to je ono što određuje korporativni program koji kreiramo u Mohanji Fondaciji.
No, čak i kada razgovaramo, znam da se u pozadini puno toga događa oko Mohanjija. Na primjer, dok razgovaram s njim, Mai Tri sesije se odvijaju po cijelom svijetu, pri čemu je on prisutan tamo, odvija se Mohanji metoda transformacije pri kojoj on obavlja neizmjeran posao, čak i raščišćavajući čitave loze predaka ljudima. A neki su kasnije poručili da su osjećali njegovu prisutnost u svojim domovima. Dakle, iako ispred mene, vidim ga ispred sebe, on je svugdje u isto vrijeme. Duboko u sebi znam da kad sjedim pored njega i kad ga gledam, kad mu pogledam u oči, u svom srcu mogu osjetiti da je tu ispred mene netko ili neka prisutnost koja je ustoličena u nečem mnogo višem nego što bih ja to ikada mogao znati ili spozanti u ovom trenutku.
A kako to znam? Pa, mogu govoriti samo iz vlastitog iskustva otkako sam povezan s njim – moja vlastita transformacija je dokaz. Mogu reći da sam sada potpuno drugačiji nego što sam bio prije dvije godine. A kako to znam? Prilično je lako kad se osvrnem i kažem što sam izgubio. Izgubio sam bijes. Također, rijetko sada osjetim ljubomoru. Više nikoga ne mrzim. I sva zamjeranja koja sam nekad imao, otopila su se, sva razočarenja iz odnosa su odavno nestala. A izgubio sam i sljepoću na to kako sam prije živio prilično neosjetljiv život, kako sam se ponašao prema ljudima. Pa čak i prema životinjama, jedući meso i nanoseći im patnju. Toliko puno stvari.
Dakle, sada znam da postoji nešto tamo, što ne mogu opipljivo vidjeti, ali pokušavam zadržati jednostavnost o tome. Jer znam sam, a i drugi su mi rekli, da se možemo dovesti u zabludu promatrajući Mohanjia samo kao formu, kao biće potreba, koje hoda, jede, razgovara, spava, obavlja nuždu, a ne ono što zapravo jest ili ono što on predstavlja .
Dakle, trudim se raditi jednostavne stvari, što su i mnogi ljudi već govorili, slijedeći osnove. To znači imati vjeru, strpljenje. Mislim da je to rekao i Sai Baba: imati čvrsto uvjerenje da guru od kojeg učite zna što je ispravno za vaše osobno putovanje, jer je on odraz vaše nutrine. I ne očekujem puno niti tražim nešto osobne prirode. Jer znam da, ako nešto tražim, vjerojatno mi to dolazi iz uma. A to je ono što um treba, a ne ono što potencijalno može dati. Znate, poput traženja tuk-tuka ili fiće kad možete dobiti Rolls Royce. A također najbolji dar koji mu mogu dati je živjeti učenja najbolje što mogu. Dakle, to su jednostavna pravila koja pokušavam poštivati, slijediti. Da me ljudski oblik preda mnom ne zavede previše.
I znam da postoji mnogo ljudi koji se s njim povezuju na različite načine. Mislim da ih svrstavamo u uglavnom četiri kategorije. Dakle, imate ljude koji su više povezani kroz Bhakti i predanost. Oni štuju kroz pjesme, crteže, slike, kroz uspostavljanje emotivne, srčane veze. A zatim Jnana ljudi koji se povezuju s njegovim znanjem i njegovim učenjima. Ljudi koji se s njim povezuju principom Karma joge povezuju se sa služenjem i njegovim aktivnostima. Posljednji su Raja jogiji koji se duboko povezuju s njegovom sviješću.
Dakle, Mohanji je Mohanji. Rekao mi je jednom da on nije osoba. Ako o njemu razmišljamo kao o osobi, ako ga smatram osobom, puno toga propuštamo. Jer on je tradicija. On je živa projekcija tradicije oslobođenja. Svi majstori u jednom, a opet vrlo izrazito Mohanji. I to je njegova važnost u svijetu. On brine za sve i voli sve koji su povezani s njim, i sve ih štiti.
Prije nekoliko mjeseci, želio sam početi čitati Sripadu Srivallabhu Charitamrutama. I prije nego što sam započeo, zatražio sam Mohanjijev blagoslov. A on mi je rekao: ‘Oh, dobro je, dobro što to čitaš. Shvatit ćete me više nakon čitanja.’ Pomislio sam ‘O, super. Naučit ću nešto više o Mohanjiju.’ I pročitao sam knjigu. To je nevjerojatna, fantastična knjiga. Savjetujem svima da je pročitaju. To je priča o prvoj inkarnaciji Dattatreye. U svakom slučaju, mogu s pouzdanjem reći da nakon čitanja te knjige znam manje o Mohanjiju nego što sam ranije znao. A iz dana u dan znam još i manje.
Dakle, to je poruka za danas. Nadam se da će stići do vas i nadam se da vas čeka sjajan dan.
Potražite Mohanjijeve knjige na:
https://www.gurulight.com/Books
https://www.amazon.com/Mohanji/e/B07K…
5. dan – Živjeti svjesno
Kad sam stigao u kuću, dočekan sam dobrodošlicom kao gost. U prvim danima mog boravka često bih sjedio s Mohanjijem za vrijeme doručka i ručka. Prije nego što itko krene jesti u kući, sva hrana se nudi bićima oko kuće: pticama, vjevericama, pa čak i mravima. Jednom sam tijekom ručka primijetio koliko je Mohanjijev tanjur bio čist, bez ijedne mrlje te sam nepromišljeno iskomentirao kako mu je tako čist tanjur, nisam razmišljao.
Tada mi je rekao o karmičkim posljedicama rasipanja hrane. Čak i zrno riže ima utjecaj jer ono može postati polje riže. Ispričao je priču o ovome.
Iako sam mislio da živim svjesno, shvatio sam da uvijek mogu učiniti više, pogotovo jer osjećam odgovornost učiniti Zemlju boljom za generacije koje dolaze. Jednostavne, ali snažne promjene mogu započeti kod kuće.
P.S. Pitao sam kako se može smanjiti bilo kakav karmički teret koji smo stvorili rasipajući i bacajući hranu. Odgovorio je: hraneći bića zraka, zemlje, vode i ljude.
P.P.S. Zamolio sam brata da ove godine smanji količinu hrane za Božić jer uvijek bude hrane koja se baca.
—
Dobro jutro svima. Nadam se da ste jučer imali sjajan dan.
Danas dijelim s vama jednu od lekcija koju sam naučio živeći s Mohanjijem, lekciju o svjesnom življenju. Svjesno življenje znači svjestan suživot s vlastitim okruženjem, kao i svijest o utjecaju koji imamo na Zemlju. Prenosim kako sam čuo od Mohanjija. I smatram da je zaista važno imati ovu svjesnost u životu, jer se radi o potrošnji onoga što imamo u svijetu, o osnovnome poput hrane i vode.
U prethodnoj sam snimci podijelio da većina Mohanjijevih učenja nije nužno izrečena, morate biti budni kako biste ih primijetili iz njegovih postupaka. A te pouke mogu biti nevjerojatno duboke. I drugi su također rekli da ako ne budete pomno pratili Mohanjija, lako bi vam mogao izmaknuti, jer on ne podučava direktno kad smo u kući, nije da sjedimo na satsangu i dijelimo uvide. No, sve što on radi može postati lekcija, uputa ako imamo širom otvorene oči. Jedno od sveobuhvatnih učenja koje je Mohanji podijelio s mnogima jest da sve što radimo ovdje na Zemlji ima svoju cijenu. Imamo Zemlju i koristimo je kao platformu za svoja iskustva. Tako da, ono što mislimo, govorimo, radimo, sve to ima neku svoju cijenu. I on vjeruje da bismo ovaj svijet trebali ostaviti u boljem stanju nego što smo ga našli.
Dakle, kad sam tek stigao u kuću, ponekada bih doručkovao i ručao u isto vrijeme kad i Mohanji. U to sam vrijeme još bio svjež gost. I, pridružio bih se jelu za stolom. Za svaki se obrok sve posluži na stolu, hrana se iznese i svi jedu zajedno. Također, prije nego što mi objedujemo, sva se svježa hrana kuhana toga dana prvo nudi svim bićima oko kuće. Postavlja se van za sve ptice koje dolaze, za vrane, za razne druge indijske ptice kojima ni ne znam ime, a dolaze i vjeverice. Hrana je na zemlji, ptice prelijeću po njoj, a i mravi mogu jesti. Dakle, svi su nahranjeni prije nego što mi jedemo. Hrana se također nudi i božanstvima.
Tijekom tog vremena promatrao sam Mohanjija kako jede, uzimao je vrlo malo hrane i jeo je vrlo svjesno. Nije punio tanjur, uzeo bi malu količinu i onda bi po potrebi dodao još. I također sam primijetio da se ništa ne baca, sve se pojede. Dakle, sve bi nestalo, tanjur bi bio potpuno čist, sve do posljednjeg zrna riže. Mislim da sam tada nepromišljeno komentirao kako ima čist tanjur. I tada mi je rekao da sve ovdje ima svoju cijenu. I trebamo poštovati sve, svu materiju. I rekao je da rasipanje hrane zapravo stvara karmički dug.
Jer, čak i zrno riže, ako ga bacite, ima potencijal da postane cijelo polje riže. Podijelio je s nama priču o jednom svecu. Taj je svetac pronađen u žlijebu, blizu jedne velike svadbene proslave, nekog velikog događaja. Dakle, to je stvarno bio velik događaj. Bilo je na stotine ljudi, plesalo se, slavilo se, pjevalo. I kao kod mnogih indijskih vjenčanja, ponuđeno je bilo mnoštvo raznolike hrane. A kad su ljudi pojeli svoju hranu na tanjuru, i kad bi im bilo dosta, samo bi bacili tanjure u žlijeb, do kojeg obično dolaze krave i jedu hranu i takve stvari.
I on je bio tamo i jeo ostatke. Kad su ga vidjeli, sažalili su se jer su mislili da je beskućnik i da je gladan. Htjeli su ga pozvati na vjenčanje da dođe pojesti svježe spremljenu hranu, no on je odbio. Rekao je: ‘Ne, trebam to učiniti. Pomažem im jer ne znaju što čine bacajući svu ovu hranu. ‘
Dakle, to je bila lekcija za mene i imala je popriličan utjecaj. Mohanji je također rekao da ako netko poslužuje hranu, a druga osoba ne jede, tada taj teret ide na osobu koja je poslužila hranu. Bio sam pod dojmom jer sam se odmah prisjetio prošlog Božića. Imam dosta veliku obitelj, mislim da nas je oko 20-25 bilo u mojoj i bratovoj kući, a ja i on smo kuhali za svih. Sjetio sam se djece koja su vraćala napola pune tanjure i sebe kako bacam svu tu hranu u kantu. I tad sam shvatio da se sve to vjerojatno događa svakodnevno u cijelom svijetu. Većinu vremena jednostavno nismo svjesni što radimo, nismo svjesni te pretjerane potrošnje. A onda se ljudi zasigurno i prejedaju, jedu više od onoga što im zapravo treba, a to samo izlazi na drugu stranu, neprobavljeno. Ljudi veličaju hranu, slave količinu koju jedu, raznolikost, količinu, veličinu i raznovrsnost hrane koju imaju. A onda sam pomislio kako ovo nije samo slučaj s hranom, vjerojatno se isto događa i s vodom.
A sada, ovdje smo zapravo stvarno svjesni količine vode i svega ostalog što koristimo, kao i električne energije. A to je nešto što je zaista važno. Otkako sam ovdje, koristim indijski sustav tuširanja s kantom vode, tako da napunim veću kantu vodom, a zatim se polijevam s manjom kantom. To sada stvarno cijenim jer sam postao svjestan koliko sam vode prije trošio.
Dakle, svjesnost o tome, proizišla iz te jedne opservacije, potpuno je podigla moju svijest da budem budniji s onim što koristim. A to su samo osnove – hrana i voda. Isto razmišljanje i istu logiku mogu primijeniti na sve ostalo što konzumiram, na osobne proizvode, koliko ih koristim, zašto ih uopće koristimo, kao i gdje su napravljeni, kakav je bio njihov utjecaj. Tehnologija, automobili, perilice rublja, sve što imamo… a stalno trošimo resurse Zemlje.
A, što se Mohanjija tiče, primjetio sam neki dan koliko je svjestan upotrebe proizvoda i svog utjecaja dok živi na Zemlji. Na primjer, papirnata maramica koju koristi kada pije vodu na satsanzima kako bi obrisao usta. Nakon što je završio sa satsangom taj dan, htio sam baciti papirnatu maramicu, a on je rekao: „Što to radiš, još je mogu koristiti.“ Dakle, on preuzima odgovornost čak i do razine čuvanja papirnate maramice, odgovornost koju, prema njemu, svi trebamo primijeniti kako bismo se dobro brinuli o svemu što koristimo.
Dakle, to je lekcija, mala lekcija za danas, proizašla iz sitne opservacije. Nadam se da ste uživali. Možda je možete primijeniti u svom životu. Mislim da bi svijet bio sasvim drugačije mjesto kad bismo svi imali takvu svjesnost. Puno vam hvala i do skorog slušanja.
Pratite Mohanjija na službenim društvenim medijima:
Facebook: https://www.facebook.com/MohanjiOffic…
Instagram: https://www.instagram.com/mohanjioffi…
6. dan – Više nego što se može vidjeti očima
Proteklih sam dana dijelio neke od praktičnih lekcija koje sam usvojio živeći s Mohanjijem, a danas želim podijeliti priču o tome kako me je iskustvo naučilo da postoji mnogo više toga nego što mogu opaziti vidom.
Mohanji je rekao da se mnoge stvari događaju u kući i oko nje, a ljudi / bića često ovamo dolaze u posjet.
Ovo je priča o nebeskoj vrani s deformacijom koja je došla u kuću. Pazili smo na nju, a nakon što je uginula, dobili smo vrlo neočekivan blagoslov.
___
Dobro jutro svima. Nadam se da ste jako dobro. Proteklih sam dana podijelio neke praktičnije lekcije koje sam naučio u suživotu s Mohanjijem. Danas sam želio podijeliti priču o nečemu što se dogodilo u kući i potvrdilo da se oko nas događa mnogo više od onoga što možemo opaziti i doživjeti osjetilima. Dakle, ograničenim vidom zemaljskih očiju mogu vidjeti samo određenu količinu onog što postoji. No, ovaj je događaj stvarno otvorio moju svijest drugim mogućnostima.
Znam da neki bliski Mohanjiju njega vide kako radi i na mnogo drugih načina, na primjer, praktičari Mai Tri-ja i MTM-a vide nevjerojatan rad koji on čini za ljude. No, ja Mohanjija doživljavam vrlo praktično. I mislim da je to vjerojatno najbolje za mene jer u svojoj ulozi moram biti sposoban praktično funkcionirati. A kad bih počeo imati vizije i slična iskustva, vjerojatno bih poprilično brzo izgubio fokus.
Ipak, znam da se u kući događaju razne stvari, kao na primjer, dolazak te ptice s deformacijom u kuću. Uglavnom stavljamo hranu vani za sve ptice i druga bića. Mohanji je također rekao da mnoga bića zapravo dolaze u ovu kuću kako bi se tu nahranila. Tako, s vremena na vrijeme, kad jedemo, oni dođu. I Mohanji nam ukaže na ptice drugačijeg izgleda, obično na stvarno veličanstvene vrane, i kaže da su to zapravo nebeska bića u obliku ptice koja ovamo dolaze kako bi se nahranila. I zapravo možete primijetiti razliku, budući da ovdje imamo lokalnu obitelj ptica, kao i vjeverice i mačka koja dolazi iz dana u dan. No ove veličanstvene vrane zaista drugačije izgledaju.
Jednog je dana jedna vrana s deformacijom uspjela pronaći put u vrt. Noge su joj bile stvarno jako deformirane. Zapravo, bile su nekako savijene prema dolje i nije mogla stajati na njima, a također nije mogla ni letjeti. Tako bi zamahnula krilima, a onda bi pala naprijed na kljun, a koristila bi kljun i da nekako puzi po zemlji. To je bila kombinacija lepetanja i vučenja tijela po zemlji. Dali smo joj malo hrane, a ona je ostala neko vrijeme. Sjedila bi tamo u vrtu straga gdje je bilo hrane za nju. I bilo je prilično lijepo, brzo joj je postalo vrlo ugodno ovdje. A ujutro, Rajesh radi homu u ranim satima na terasi, to je ispred vrata blagovaonice. Dakle, ako ste u kući, tu je stol za blagovanje, imate vrata prema terasi i vrtu, zatim ide malo trave, malo grmlja i zid. A ako ste vidjeli homu online, vjerojatno imate dobru predodžbu o tome kako homa izgleda.
Dakle, kad bih ujutro sišao u ranim satima da se napijem, vrata bi bila otvorena, Rajesh je radio homu, a vidio bih vranu vrlo blizu Rajesha kako samo promatra homu. I tako je to trajalo nekoliko dana. I pitali smo Mohanjija što bismo trebali učiniti, a on je rekao: ‘Samo je pustite, vjerojatno je to nebesko biće koje je ovdje došlo iz nekog razloga.’ Također je rekao da vjerojatno dolazi pomoći nekome u kući tko je u obitelji imao neprirodnu smrt. ‘Samo je nastavite hraniti, davati joj vode i bit će dobro’, rekao je.
Pa smo tako i učinili, a Rajesh je čak napravio malo sklonište straga, jer kad bi počelo kišiti, potpuno bi se smočila. A ona zapravo nije mogla nikamo otići. Dakle, imala je dom i vraćala se tamo noću, a ujutro bi izlazila, jela hranu i vraćala se. I došlo je do točke kada ju se čak moglo hraniti iz ruke. A postala je prilično glasna i zahtjevna zapravo, kad ujutro ne bi dobila hranu na vrijeme počela bi glasno graktati i vikati. Ponekad se kretala i okolo kuće, a onda bi opet vikala jer bi negdje zapela. Ananth bi tada otišao po nju i vratio je.
I to je tako trajalo nekoliko tjedana. Jednog dana primijetili smo da joj nije dobro. Sutradan smo mislili nazvati ljude koji sakupljaju ozlijeđene ptice, no ujutro je nažalost preminula. Dječaci su pitali Mohanji što je najbolje učiniti, a on je rekao da je pokopaju na sjevernoj strani kuće. I, kako to biva kad se stvari poslože, upravo su tada stigle neke biljke koje je Preeti poslala za sadnju u vrtu, a također je i vrtlar bio rezerviran da dođe taj dan i iskopa rupe za biljke. Tako smo imali malu ceremoniju, ptica je bila zamotana u šal Sai Babe, rupa je iskopana, svi smo se s njom pozdravili, zatrpali rupu zemljom i zasadili biljku njoj u spomen.
Tad je ovo postalo nešto posebno za mene. Mohanji je ranije rekao da je to bila nebeska ptica. A u vrijeme ručka ili neposredno prije ručka dogodila se neobična situacija, kad smo se svi okupili oko stola radi hrane. Slučajno su se svi okupili na jednom mjestu u isto vrijeme. A to se obično ne događa jer netko bude ili u sobi ili u kuhinji ili negdje drugdje. Dakle, vrlo, vrlo rijetko se dogodi da se svi okupe, a sada su svi bili na jednom mjestu. I razgovarali smo, ne mogu se sjetiti o čemu. A tada je jedna ogromna crna vrana ili gavran sletio vani na zid ispred prozora.
I Mohanji nam je skrenuo pažnju na to. Ovo se biće nije ponašalo poput ptice, glasalo se kao da priča i širilo krila. Mohanji je rekao da je to biće s Kailaša (za one koji ne znaju, Kailaš je planina, prebivalište Šive). I ono je došlo blagosloviti nas sve, i davalo nam je blagoslov šireći krila, jer ptice ne mogu podići krila kao što bi čovjek podigao ruke kad daje blagoslov. Ova je ptica vjerojatno došla jer je bila sretna kako smo se brinuli o onesposobljenoj ili nebeskoj vrani, a zatim je položili na počinak. Mohanji je rekao da se ovo rijetko događa i da je to pravi blagoslov.
Srećom, uspio sam fotografirati tu pticu u tom položaju. Podijelit ću tu fotografiju sada u grupi. Nadam se da vam se svidjela ova priča. I hvala svima koji slušaju ove lekcije i šalju komentare.
7. dan – Pokrenite se
“Pokreni to/Pokreni se” je fraza koju Mohanji često izgovara kada blisko surađujete s njim. On je praktičan i umjesto da razgovara o idejama, on želi vidjeti akciju. Rezultate. Jer to znači da ljudi na svijetu imaju koristi.
“Istinsko bogatstvo je ono što dajemo ovoj zemlji, a ne ono što uzimamo” jedan je od mojih najdražih Mohanjijevih citata, a živeći s njim učim kako povećati sposobnost za kretanje u akciju.
Također sam naučio da on mora ispuniti svoju viziju, svrhu i misiju. U tome je beskompromisan. Ne osuđuje nikoga, ali posao se mora odraditi, što znači da ako ja nemam volje, ne mogu ili odgađam, zadatak će se obaviti na neki drugi način. Prvi put kad me pita da obavim nešto i ja se složim, detalji zadatka će biti dani s potpunom jasnoćom, svi detalji. Drugi put kad zatraži bit će to podsjetnik. Treći put zadatak je već dan nekom drugom.
Ovo nije lijep osjećaj jer je moj ego pogođen, ali to oblikuje moj stav i razumijevanje da svi moramo raditi posao zajedno, za višu svrhu. Što se više možemo posvetiti, to više ljudi u svijetu ima koristi.
Isto tako, ništa od ovog ne koristi Mohanjiu. To je sve za ljude.
Manje rasprave, više akcije, “Pokreni se”
—
Dobro jutro svima. Danas sam želio razgovarati o Mohanjijevom stavu ili o aspektu Mohanjijeva stava vezanom za njegovo puko neumaranje aktivnostima vođenima vrlo jasnim osjećajem svrhe i vizijom da se ljudi širom svijeta podignu na najvišu moguću svijest. I najviše moguće osobine koje čovjek može imati, dobrotu i suosjećanje. A ako promatrate Mohanjija, on djeluje više nego što govori, čini više nego što govori. Sve njegove platforme postoje i moćne su svaka za sebe. A filozofija je vrlo jednostavna: djelovanje, akcija. Pokreni se. Učini to i pokreni to što, često čujemo mi koji smo u njegovoj blizini. Samo se pokreni, samo se pomakni, pokreni zamah.
A za njega, ako nešto ne možete učiniti, onda nema smisla razgovarati o tome. Zapravo, prilično često će mi reći ako dođem po ideju: ‘Ne razgovaraj sa mnom, to su samo riječi. Želim vidjeti akciju.’ I takav je. Ne bavi se ćaskanjem, raspravama, teoretiziranjem filozofije, on više govori o praktičnom djelovanju. ‘Radiš li nešto?’ I, posebno meni: ‘Što radiš? Što još radiš? ’
Dakle, sve o čemu govori u svojim učenjima, on zapravo i sam radi, a platforme koje je stvorio, ako ih pogledate, toliko su velike i raznolike da je zaista nevjerojatno što je sve učinio. I ovo prenosi jedan od njegovih citata, koji mi je vjerojatno najdraži, a to je “Pravo bogatstvo je ono što dajemo ovoj zemlji, a ne ono što uzimamo.”
I svaki dan on isporučuje. Ljudi poznaju glavne platforme koje imamo, poput Svjetske alijanse svjesnosti, Kluba ranoranilaca, Mohanji fondacije, njegovih učenja, meditacija itd. Ali trenutno, dok ovo snimam, ima još mnogo toga što se planira i izvršav. Na primjer, 23. listopada je upisao u zemljišnu knjigu u Ganeshpuriju prostor na kojem će biti prvi ašram ili centar mira. I od tada daje apsolutnu jasnoću o tome kako se to može razvijati, kako se može osnovati i kako će to biti cjelovita referentna točka za tradiciju.
A kad ljudima daje viziju ili kad ima ideju, daje im apsolutnu jasnoću. I uvijek dolazi s nečim novim, nečim inovativnim što povećava vrijednost projekta. Pa opet, nije samo da ‘filozofira’, već daje izravnu jasnoću, jasnoću koja omogućuje djelovanje. A beskompromisan je što se tiče obavljanja posla. A ono što to za mene znači, ovdje u uredu, je to da je bliska suradnja s njim vrlo brza i dinamična.
I potpuno je usklađen sa svrhom, što znači da će ostvariti naumljeno na ovaj ili onaj način. I to ne znači da on o bilo kome misli loše ili da osuđuje ljude, to definitivno nije ono što radi. Ali s vama ili bez vas, sa mnom ili bez mene (i ja sam uključen u ovo), on je jasan u tome što želi postići. Dakle, kako on općenito radi: tako da će me jednom pitati i da će mi dati cijelu sliku, sve što treba učiniti po tom pitanju. Volim tu priliku da mu postavim bilo kakva pitanja, razjasnim bilo što.
Drugi put će me podsjetiti: ‘Jesi li to učinio?’ A onda će treći put razgovarati s nekim drugim i postići cilj na taj način. Dakle, bilo je nekih malih zadataka, koje sam možda zaboravio ili im nisam pridao toliko važnosti koliko sam trebao. I prije ili kasnije vidim da je netko drugi to odradio. Dakle, shvatio sam, u redu, to je poruka: Prvi put, upit i dana jasnoća, prilika da postavim sva pitanja. Drugi put podsjetnik. Treći put, zadatak je otišao nekome drugome. A ponekad će ga i preuzeti na sebe, što zapravo nije dobar osjećaj, kad znate koliko je već zauzet. Znam koliko je već zauzet, a onda, jer sam ja nešto zaboravio, on je to sam napravio. I to je poruka za sebe.
8. dan – Služba donosi pročišćenje
Autor: Christopher Greenwood
Oduvijek sam želio kroz svoje talente i vještine pozitivno utjecati na svijet i sretan sam što to mogu učiniti kroz Mohanjijeve platforme. Imao sam priliku upoznati divne ljude velikog srca iz cijelog svijeta i kroz platforme doprinijeti nečemu pozitivnom u svijetu.
Pored vidljivih vanjskih rezultata, naučio sam da nam takav rad donosi duboko pročišćenje karme, uključujući i karmu naše obiteljske loze, naših predaka, naše djece i djece naše djece.
Mi nasljeđujemo i zasluge i terete naših obiteljskih loza. Ako su naši preci tijekom života činili dobra djela, mi preuzimamo te zasluge, a ako su činili loše, također preuzimamo dio tog tereta. U suštini, nasljeđujemo više nego što smo svjesni.
Ponekad je obiteljska loza to što blokira naš napredak u životu. Nesebično služenje ili Karma Joga donosi snažno pročišćavanje, pa je Mohanji u tu svrhu osnovao razne platforme za svijet putem kojih svatko može služiti u skladu sa svojim individualnim sposobnostima. Kada služimo putem bilo koje od platformi, služimo i svijetu i samima sebi.
Dobro je podsjetiti se kako Mohanjiju ništa od toga nije potrebno. To nije za njega. To je za nas, za naše obiteljske loze, za naše pročišćenje, za naše oslobođenje i za dobrobit svijeta.
—
Dobro jutro svima. Danas želim reći nešto više o Mohanjijevim platformama i Karma Jogi jer Mohanji kaže kako će jedno od njegovih najvećih postignuća biti upravo Mohanji platforme. To nije zato što on želi nekakvo priznanje ili pohvalu. To je zbog blagodati koje platforme donose svijetu i ljudima koji nesebično služe putem tih platformi. Ako gledam na Mohanjija kao duhovnog učitelja, platforme su zaista njegov rad i one su nešto s čime se ja povezujem. Mohanji govori puno o tome, a ono što zagovara stvarno i provodi u praksu i time svakodnevno čini ovaj svijet boljim.
Brzo ću predstaviti ove platforme, jer možda neki ljudi ne znaju njihov opseg; imamo Mohanji Fondaciju koja je usredotočena na programe, učenja, prakse i metode koje je Mohanji pružio. Postoje Ammucare i ACT Fondacija koje su osnovane 2003. One pružaju obrazovanje, suzbijanje gladi, promiču zdravlje, pomoć u katastrofama, služenje bespomoćnima, pružanje dostojanstva siromašnima i još mnogo toga.
Uz njih, sada imamo i Act4Hunger, platformu osnovanu isključivo za distribuciju hrane. Također, imamo platformu za upravljanje katastrofama, koja djeluje na širem području Delhija, u pripremi za veće prirodne katastrofe, poput potresa ili čak nesreća prouzrokovanih ljudskim djelovanjem, kao što su npr. pobune. Ta platforma uključuje ekipu za hitne intervencije i program obuke za njih.
Također imamo Svjetsku alijansu svjesnosti (WCA). Ova platforma podiže svijest o ljudskoj svijesti kroz umjetnost, zabavu i intervjue s istaknutim govornicima. Klub ranoranilaca (EBC) stvara snažne, stabilne ljude kroz moćnu jutarnju rutinu ranog buđenja i njegovanja pozitivnih stavova. Podijeljen je na klubove ranoranilaca za odrasle, tinejdžere i djecu. Tu je i Mohanji Klub mladih, Himalajska škola tradicionalne joge, jezika, plesa i borilačkih vještina, koja podučava te modalitete (joga, jezik, ples i borilačke vještine) temeljene na izvornim autentičnim učenjima.
Imamo i druge platforme, poput Altruističnog udruženja Indije koje je usredotočeno na altruistične aktivnosti. Tu je i „Uložimo u svjesnost“, korporativni program koji organizira edukacije u poslovnom svijetu i stvara etička poduzeća. Imamo medijske kuće, Guru Light za hodočašća i publikacije knjiga, Awakening Times, online časopis i na kraju M House Media.
Kad pogledate raspon platformi, vidite da je stvarno opsežan. Vjerujem da vam svatko tko radi za ove platforme može reći kako mu to donosi stvarni osjećaj samopoštovanja jer radimo za višu svrhu. Zapravo, nešto što nisam znao dok nisam počeo živjeti s Mohanjijem jest da postoji mnogo suptilnih blagodati kada si dio djelovanja ovih platformi, blagodati koje nam isprva nisu toliko vidljive. To je posebno važno kada uzmete u obzir karma jogu, čin nesebičnog služenja.
Definitivno vam ne mogu preciznije objasniti detalje karme. Pokušat ću podijeliti neke osnove koje sam preuzeo od Mohanjija. Kad kažem da sam naučio ili preuzeo, u biti ponavljam svoje razumijevanje onoga što mi je rekao. Rekao je da, općenito govoreći, kao ljudi imamo tri glavna lanca karme koja sačinjavaju naše tijelo. Ne bih rekao naše tijelo, već naše biće. Postoji kolektivna karma – karma društva u kojem smo rođeni. Zatim imamo svoju individualnu karmu, ono što smo donijeli iz prethodnih života, što smo zaradili, svoje zasluge i terete. I još imamo karmu naše obiteljske loze, tj. karmu obitelji u kojoj smo rođeni.
Mohanji kaže da je naša velika karmička prtljaga obično povezana s našom obiteljskom lozom. Čini se da možemo uložiti puno, puno, puno individualnog napora, ali ponekad nas sama težina tog tereta može povući natrag. U svrhu pojašnjenja, usporedio je tijelo s unajmljenom kućom. Rođeni smo od majke. Rođeni smo od oca. I kako pojedinačna duša ulazi, ona je pomiješala, poput mlijeka i vode, sva tri aspekta karme. Tako nikada niste posve sigurni što je vaše osobno, a što je od obiteljske loze. I ako je unutar obitelji bilo, čak i generacijama unatrag, nekih vrlo mračnih ljudi, teških ljudi, na primjer mučitelja, to ostaje u obiteljskoj lozi. I tako dijelimo taj teret.
Dakle, svi smo povezani s našom obiteljskom lozom, iako to nije vidljivo. Međutim, kada činimo dobra djela, to služi i koristi nama, našem budućem životu, budućim i prethodnim generacijama. To ne mogu dokazati, pa neću niti pokušavati, jer osobno mislim da je to stvar osobne vjere. Vjerujem ljudima koji prakticiraju Mai-Tri i Mohanjijevu metodu transformacije (MTM), a vjerujem i samom Mohanjiju. Nakon osam mjeseci suživota s Mohanjijem i još duže povezanosti s njim, mogu reći kako su sve ove aktivnosti u potpunosti za dobrobit svijeta. Ništa nije za njega. Sve je samo davanje. Putem Mai-Tri metode i Mohanjijeve metode transformacije (MTM) praktičari zapravo mogu vidjeti karmičke slojeve osobe.
Možda je to nešto u što vi općenito ne vjerujete, ali kada bi npr. pretpostavili da imamo osobnu karmu i karmu obiteljske loze, koji bi bio najbolji način da se taj utjecaj smanji? Odgovor je kroz služenje, kroz Karma Jogu. Prednost služenja je u tome što snažno pročišćava. To je potpuno pročišćenje. Mohanji mi je jednom rekao, zamisli da su u tvojoj obiteljskoj lozi postojali feudalni gospodari koji su možda otimali novac siromašnim ljudima, tjerali ljude da pate, bili pohlepni ili nasilni. Kada počnemo nesebično služiti, mi dijelimo i dajemo. Činjenjem suprotnog od onoga što je učinjeno prije, smanjujemo teret nagomilan od drugih ljudi unutar naše obiteljske loze. Dakle, služeći nekome, kao npr. jedostavno hranjenje ptice koja hrani svoju djecu, vi hranite i pticu i djecu. Na taj način nam pomažu pozitivne aktivnosti. Sad kad sam ovo podijelio, postavit ću pitanje i mislim da je to baš dobro pitanje: Kome su namijenjene sve ove platforme koje sam prije spomenuo? I zašto postoje?
Pa, definitivno ne za Mohanjija samog jer njemu ništa od toga ne treba. One postoje za nas. Postoje kao mogućnosti i mjesta gdje možemo doći sa svojim talentima i vještinama i gdje možemo nesebično služiti svijetu. U toj pogodbi počinjemo pročišćavati sebe i svoje obiteljske loze, sve one ljude koji su postojali u prošlosti i sve one ljude koji će doći. Mohanji je također rekao da ukoliko u ovom životu činimo dobra djela, profitirat će i oni ljudi koji bi sada mogli biti rođeni u toj obiteljskoj lozi. Kada to pogledate, Mohanji platforme su poput velikog pročišćavajućeg stroja.
Kada tako gledam, to je jedna sasvim druga dimenzija koja uistinu može unaprijediti živote ljudi. Nadam se da sam dobro objasnio jer je to tema koju ponavljam iz svog razumijevanja najbolje što mogu, s obzirom da ja zapravo ne vidim karmu. No, osjećam da kroz moj trud, radeći u Fondaciji i s Mohanjijem, postoji mnogo više lakoće u životu. Osobno doživljavam dobrobit i siguran sam da to osjećaju i mnogi drugi ljudi unutar platformi.
Nadam se da ste uživali u današnjoj lekciji i u ovom uvidu stvarne svrhe Mohanjijevih platformi – to su mjesta služenja i pročišćenja za ljude koji rade kroz njih za dobrobit društva.
9. dan – Crne rupe i sunca
Jučer sam podijelio pregled platformi Mohanji organizacije. Moji jutarnji razgovori s Mohanjijem su bili usmjereni na pitanje što još možemo učiniti da unaprijedimo svaku od njih. Ne razgovaramo o svemu tome u istom danu, ali na primjer, jučer smo razgovarali o Awakening Timesu, našem časopisu, i Mohanji nam je dao više jasnoće o viziji za časopis.
Razmotrimo i isprobamo mnoge ideje, ali kako Mohanji kaže, neće sve uspjeti. Neće sve sjemenke izrasti u drvo, ali mi nastavljamo dalje i ostajemo fleksibilni kako bi se plan mogao promijeniti po potrebi.
Budući da su vrijeme i energija ograničeni, a k tome pokušavamo izgraditi i više timova, dao mi je važnu lekciju o tzv. ‘crnim rupama’ i ‘suncima’.
Crna rupa usisava sve i ne uzvraća ništa, dok Sunce uvijek daje, uvijek sjaji. Na svijetu postoje ljudi iz obje kategorije, a također i ljudi koji su negdje u sredini. Morali bismo pametno koristiti svoju energiju i vrijeme i davati je ljudima i aktivnostima koje su više nalik Suncu.
Današnja lekcija je kako biti svjesni crnih rupa i sunca u svom životu.
—
Dobro jutro, nadam se da ste svi dobro. Danas ću govoriti o crnim rupama i suncima, jer je korisno biti svjestan obojega. Ovo su metaforički izrazi, ne govorim o stvarnim crnim rupama i suncima. Postat će jasnije kad podijelim pozadinu priče.
Jučer sam podijelio sliku svih Mohanjijevih platformi. Ovo je glavni fokus mojih jutarnjih razgovora s Mohanjijem, sve platforme. A kad vidite sliku, mislim da su stvarno uočljivi i jasni veličina i raznolikost platformi, kao i potencijal njihovih dosega. Naši su jutarnji razgovori uvijek usmjereni na ono što još možemo učiniti. Kako ovu aktivnost možemo premjestiti odavde ovdje? Koji je sljedeći korak koji možemo poduzeti? Gdje možemo uvesti nešto novo? Što možemo poboljšati? Koje ideje možemo unijeti? Uvijek je generativno, uvijek se gleda kako možemo učiniti više, dodati više. I to je to, rijetko se usredotočimo na što drugo osim na to, na svrhu i kretanje naprijed. Uvijek ima pomaka.
I kao što sam već spomenuo, Mohanji nikad ne miruje i ne stagnira. To je stalan tok vizije, ideja, poboljšanja i apsolutne jasnoće. Apsolutna jasnoća onoga što moramo postići. Dakle, za svaku od platformi postoji jasna i specifična vizija. Općenito govoreći, ove platforme trebale bi dosezati svaki kutak svijeta, jer bi tada cijeli svijet imao koristi, bio bi bolje mjesto. I možemo uistinu napraviti pomak u frekvenciji ljudi na svijetu.
Dakle, kad radimo planove, ponekad možemo krenuti jednim putem ili se odlučiti za neku aktivnost, a to ne uspije. I to je u redu. Mohanji zapravo kaže da kada sadimo mnogo sjemenja, neće svo izrasti. I mi to prihvaćamo. Ali, nastavljamo dok nešto ne uspije. U tom smislu, kad smo iskušavali mogućnosti i ideje, podijelio je jednu lekciju ili uvid, prolazni komentar, koji sam zapamtio. Zapravo mi taj uvid nešto osvijestio. Radi se izbjegavanju crnih rupa i povezivanju sa suncem. Dakle, crne rupe i sunca. Ako razmislite o crnoj rupi i suncu, koje su njihove osobine? Crna rupa u osnovi usisava sve, neprestano uzima i uzima i uzima i ništa ne izlazi. Doslovno proždire sve što dođe unutar njene orbite i usisava to u sebe. Sunce, na suprotnom kraju spektra, uvijek daje svjetlo, toplinu. Neselektivno, samo daje. Postoji izreka da sunčevo svjetlo podjednako pada na ulični odvod kao i na laticu ruže.
Što to može značiti za naš život? Radi se o ljudima. Ponekad sretnemo ljude koji su samo crne rupe. A ponekad sretnemo ljude koji su sunca. Ponekad ljudi koje upoznamo samo uzimaju, uzimaju i ništa se ne vraća. Trošimo toliko energije, pomažemo im, dajemo im svoje vrijeme, podršku, ali to je potpuno jednostrano i ništa se neće vratiti. Oni mogu kritizirati, popljuvati ideje, to su ljudi koji uvijek kažu da se nešto ne može učiniti. S druge strane, neki ljudi uvijek daju, dijele ono što imaju, doprinose, daju podršku, ohrabruju i uljepšavaju nam život svojom prisutnošću. Oni također pridonose da se stvari događaju. Samomotivirani su, sami sebe nadahnjuju.
To zvuči tako jednostavno. Ali kad sam to čuo, um mi se odmah vratio natrag na razne odnose i pokušaje, bilo da se radi o poslu, osobnom životu ili situacijama u kojima bih imao posla s crnom rupom ili davao toliko toga, a ništa se nije vratilo. To me natjeralo na razmišljanje o tome koliko vremena zapravo gubimo. I mislim da je zato Mohanji i iznio ovu temu, kao poticaj za razmišljanje. Budući da nam je vrijeme ograničeno, pogotovo kad gledamo sve platforme i pokušavamo stvari pomaknuti naprijed, mnogo naše energije možemo u nešto uložiti, a da nam se ništa ne vrati. A ako se to događa, onda nije vrijedno toga.
Dakle, to znači: pokušate nešto, onda ubrzo, jer prepoznajete situaciju, imate tu svijest i jasnoću, mijenjate i preusmjeravate djelovanje. Ovo je također primjer fleksibilnosti koju Mohanji podučava. Imate cilj, imate viziju, pokušavate je ostvariti. U redu, pokušali ste ići onim putem, niste stigli na cilj, možete se okrenuti, vratiti se i krenuti drugim putem i biti fleksibilni.
Tako sada uvijek koristim ovu brzu provjeru kako bih uvidio gdje uložiti svoje vrijeme i energiju, jer su ograničeni. Ograničeni su za sve nas.
Na isti način, sada sam svjesniji što jedem, koliko vode koristim, kakav je moj opći utjecaj na Zemlju. Sada sam i svjesniji kamo idu moje vrijeme i energija. Dakle, što je rezultat određenih interakcija ili aktivnosti. I mislim da je to prava, jednostavna kategorizacija koju moramo imati na umu – crne rupe i sunca. A možemo pokušati i eksperimentirati, također razmisliti o svojem životu, kako bismo vidjeli kako nam to može donijeti pozitivnu promjenu općenito.
Mohanjija je ova karakterizacija zabavljala jer ju je, čini mi se, podijelio i s nekim drugim ljudima. I počeli su to koristiti u obliku skraćenice. Dakle, razgovarao je s nekim, ne znam kakav je bio kontekst, ali u razgovoru je druga osoba rekla: ‘Mislim da to više neću pokušavati. Imam posla s CR’, a Mohanji je pitao: ‘CR, što je to?’ Osoba je odgovorila: ‘crna rupa, znaš, to si rekao.’
Dakle crne rupe i sunca. To je bila današnja poruka. Nadam se da ste uživali. Želim vam sjajan dan.
10. dan – Važnost vizije i Mohanjijevi centri mira
Jučer kada smo gledali sliku platformi (podijelio sam je prije nekoliko dana) Mohanji me podsjetio na važnost imanja jasne vizije jer bez nje bi nam nedostajalo svrhovitosti. Rekao je da ako želimo nešto postići u životu, stvoriti svoje mjesto u svijetu, moramo imati viziju, a ona mora biti popraćena ciljevima i vremenskim rokovima.
Također je rekao da ljudi vjerojatno ne poznaju njegovu viziju, posebno vezano za hramove i centre mira. To je velika vizija i danas govorim o njoj u velikim crtama.
____
Dobro jutro, nadam se da ste dobro. Danas sam želio podijeliti s vama razgovor koji sam vodio s Mohanjijem o njegovoj viziji. Dobio sam uvid u to da trebamo imati viziju, ciljeve i vremenski hodogram ako želimo postići bilo što u životu. Imati viziju je presudno, rekao je, jer bez nje, u biti, petljamo u mraku, hodamo uokolo i naletimo na zidove. Vizija nam daje odredište, što znatno olakšava oblikovanje puta pred nama.
Gledali smo sliku platformi i razmišljali gdje bismo mogli ojačati tu viziju. Dakle, vizija je vrlo važna. A kako izgleda taj krajnji rezultat? Kakav je osjećaj? Kako ljudi komuniciraju? Što ljudi govore? Kakvog je mirisa, okusa taj cilj, tko ima koristi? Dakle, sve ovo može biti uključeno u viziju. I što je slika jasnija, to ju je lakše ostvariti.
I Mohanji je rekao da možda nećemo doći točno na odredište, a tu fleksibilnost postaje važna. Ako barem ako imamo određeni cilj, otprilike ćemo tamo i stići, uvijek ga možemo prilagoditi.
Mohanji je rekao da nije siguran da ljudi poznaju njegovu viziju, pa je podijelio svoju viziju hramova i centara mira, koji su zaista uzbudljivi. I želim sada podijeliti tu viziju s vama. Dakle, 23. listopada je bio značajan dan u Mohanji Fondaciji, stvarno, stvarno velik dan jer je tada Mohanji uknjižio zemljište u Ganeshpuriju. Zemljište obuhvaća pet hektara, a ovaj pothvat je predstavljao herkulijanski napor, jer je proveden u situaciji s koronom, uz pomoć Madhua i ostatka ekipe.
Sve je prošlo nevjerojatno glatko. Čak su i glavni svećenici iz Shirdija iznenada posjetili Mohanjija u Bombayju. I donijeli su mu je darove iz Shirdija: tlo i Udi iz Shirdija, što je zapravo bio blagoslov Sai Babe za ovu prigodu. Sama registracija vlasništva zemljišta u lokalnom uredu trajala je možda 10 minuta. Svi su bili iznenađeni jer je ured obično prepun, a ovaj put nije bilo nikoga osim nas. Dakle, inače bi ovakvo što moglo potrajati i do četiri sata, a sada se sve obavilo za 10 minuta. Zatim je slijedilo postavljanje Udija i tla iz Shirdija, a i to je završeno u posljednjim trenucima najpogodnijeg doba dana. Dakle, apsolutna milost.
Ovo neće biti samo prostor, neće biti samo ašram, hram. Bit će to poruka učenja Tradicije svijetu. I zato sam želio podijeliti s vama tu sliku, kako će izgledati ovaj prostor. Dakle, ovo područje ima jednu glavnu obalu koja graniči s rijekom i vrlo prirodno tlo. Izgradit će se šumsko područje. Ta šuma će imati 27 vrsta drveća, koje predstavljaju 27 zvijezda u vedskim učenjima, koja kažu da su svi povezani sa određenom zvijezdom. I tako štovanje određenog drveta, odnosno pripadajuće zvijezde, donosi dobrobiti za osobu. Ljudi će moći ići u šumu, šetati i ponuditi darove. Zatim će tu biti rišiju, moonies svi u toj šumi pod drvećem, uz Dattatreyu. Tako će sve biti u prirodi.
I razne životinje će biti tu. Sva mala bića poput zečeva, miševa, ptica. I naravno veća bića, koja se slobodno kreću u prirodi. Dakle, stvarno uravnotežena ekologija. Bit će tu i ribnjak, kornjače, rijeka, tako da ljudi mogu hraniti životinje po cijelom području. Dakle, sve je u ravnoteži. Redovito će se održavati home, a Mohanji će imati svoj osobni duni.
Cijeli će prostor predstavljati sve elemente. Što se tiče rijeke koja graniči sa zemljom, plan je izgraditi nasipe, one koje zaustavljaju poplavu, ali i tako da se u njima mogu napraviti špilje za meditaciju. I ljudi će moći rezervirati špilju za meditaciju. A kad bi netko želio tamo meditirati 24 sata, donosit će mu se hrana. U jednoj će špilji biti mjesta za možda 10 osoba. A u sredini bit će idol Babajija. Tako da ljudi mogu tamo ući i meditirati, raditi kriju i slično. Bit će mjesta za tišinu, a ljudi koji poštuju tišinu imat će značku koja kaže da su u tišini. A teren će biti vrlo dobro zasijan.
A na stražnjoj strani će biti gatovi koji se spuštaju do rijeke gdje se ljudi mogu kupati, a bit će postavljen i Shiva Lingam, tako da ljudi mogu uzimati vodu iz rijeke i izvoditi abhišekam.
S vanjske strane zemljišta moći će se pristupiti glavnim hramovima. Dakle, neće se morati nužno ulaziti u čitav kompleks, ali ljudi će moći doći u hramove. Tamo će biti Shirdi Sai Baba, redovito mjesto za homu, i taj će dio biti odvojeno od glavnog područja. Bit će tu i dvorana, prostor za redovite joga aktivnosti, meditaciju i sve Mohanji procese. Tako će sve aktivnosti biti u potpunosti pokrivene; prakse za podizanje svijesti i povezivanje.
Zatim, aspekt dobronamjernosti. Hrana biti dostupna 24 sata tjedno, tri glavna obroka dnevno, a sendvič s krumpirom (Vada pav), koji je zaista ukusan, služit će se izvan tog vremena. Dakle, otamo nitko neće odlaziti gladnog trbuha. Sva hrana će biti potpuno veganska. Također, posjetiocima će biti dana i odjeća s oznakama imena hrama, tako da ostali mogu vidjeti odakle dolaze. A ako bude moguće, bit će dostupna i medicinska njega. No, to može biti teže osigurati.
Onda, obrazovanje. Tako će Mohanji Ka Aangan biti tu za djecu koja će imati svoj prostor. Prolaznici će moći prespavati, najviše dvije noći, osim ako ne ostanu na duljem programu.
A za članove obitelji postojat će iskaznica/kartica. Mohanji je to jako dobro smislio jer zaista želi poštovati sve one koji su konzistentno pridonosili platformama. Tako će oni koji već doprinose platformama imati pristup smještaju i imati možda preferirani pristup na temelju svojih doprinosa. Tu će imati mjesto za dosizanje još veće stabilnosti i više razine.
Ovo će biti standard, poruka onoga što mi predstavljamo, što predstavlja Fondacija i što predstavlja Mohanji.
A onda će to biti dovedeno u svaki kutak svijeta. Tako će u drugim zemljama i gradovima postojati ašrami, a tamo gdje nema mjesta za šumu ili hram, bit će centar mira. Ovakav princip će postati gotovo kao prepoznatljiv brend, tako da bez obzira kamo idete u svijetu, kad ga vidite, znat ćete što dobivate. Postojat će standard za prakse i za sve ostalo. Na primjer, kada odete u Mohanjijev ašram ili centar mira bilo gdje u svijetu, znate da ćete dobiti sjajan Vada pav.
Dakle, to je vizija o kojoj je govorio, koja sada oživljava. Velika je to vizija i zvuči zaista uzbudljivo. I događa se upravo sada. Posao napreduje, sadi se, gradi se. Dakle, trenutno se radi o razvoju imovine. Ima puno posla, i, naravno, svatko tko želi pomoći dobrodošao je.
Želim vam sjajan dan.
Fotografije: https://unsplash.com/photos/-6GZOlStwAg
11. dan – Pored vatre
Želim vam prenijeti dio mog iskustva življenja s Mohanjijem ili bolje rečeno, kako je to živjeti pored vatre. Moram priznati, ponekad nije nimalo lako, jer se obrasci i zone udobnosti konstantno ruše. To nije ugodno, a tempo i raznolikost aktivnosti znače da ima puno situacija u kojima sve to izvire na površinu.
Mohanjija uopće ne brinu ni emocije ni osjećaji, što znači da iako je on tu da vodi, moje je da kroz to prođem. Njega zanima transformacija, a kad se približite vatri, ili se transformirate ili se opečete. Transformacija je vaša evolucija, a opekline su zone udobnosti koje vas vuku natrag. Nema sredine.
Nije bilo puno vremena za promišljanje o tim mojim iskustvima, ali evo, nadam se da će ova poruka dati uvid i osjećaj kako je to biti pored vatre, pored Mohanjija.
Čini mi se da je to jednako za sve ljude koji blisko surađuju s Mohanjijem i unutar fondacije. Iz dana u dan nam se daje prilika da rastvorimo svoje obrasce i oslobodimo se vezivanja za svoje zone udobnosti.
Dobro jutro svima. Nadam se da ste jako, jako dobro.
Tijekom proteklih dana podijelio sam s vama neke opće lekcije kojima me Mohanji naučio, nekoliko priča i nešto više informacija o zakladi i aktivnostima platforme. Danas bih želio pričati o osobnom iskustvu života s Mohanjijem. Ima tome, vjerojatno već osam mjeseci. Tema je vezana uz nešto što je Mohanji pričao neki dan, a čuo sam to i ranije. Pomislio sam kako bi bilo dobro da to podijelim. A to je da je život s ostvarenim učiteljem – majstorom, nevjerojatno težak.
Kada Mohanjija ili majstora gledate izdaleka, sve je u redu, jer ste na sigurnoj udaljenosti. No, čim se približite, jednostavno počinjete osjećati vrućinu. Tada se naprosto vatra počinje rasplamsavati. Kad se ljudi približavaju vatri, postoje samo dva moguća razvoja događaja. Jedno je korištenje vatre za transformaciju, što znači da se morate probiti kroz obrasce i zone udobnosti, a drugo je da se opečete, što obično znači bijeg.
Ne postoji sredina, posebno ne na ovom putu. I kako on kaže, ovdje nema okolišanja. Njega iskreno zanima transformacija, preobrazba pojedinaca, njihov duhovni rast, njihova evolucija, kako god to hoćete zvati. A kako se oni osjećaju, kako su emocionalno tog dana, to ga zapravo uopće ne zanima. Shvatio sam to dosta rano, kad mi je bilo prilično teško. Sad razumijem, čitao sam o tome u knjigama, a onda iz prve ruke i doživio – guru ili majstor zna što vam je potrebno da biste se kretali kroz bilo koje vaše obrasce. Mi smo jedan hodajući svežanj obrazaca, sklonosti i svega što nosimo. U osnovi smo izraz naše karmičke prtljage ili smeća, kako je neki dan rekao. Sve vrijeme samo hodamo i pričamo.
Majstori to mogu vidjeti i znaju kroz koju bi aktivnost bilo dobro da prođete. U principu, iz dana u dan se stalno pruža prilika za izlazak iz stanja tamasa i inertnosti, lijenosti, odugovlačenja, otpuštanja vezujućih, vladajućih i kontrolirajućih navika u zoni udobnosti. Kako bi se smanjila težina, potrebna je nesebična aktivnost, aktivnost karma joge.
Mohanji je opisao trenutak kada prvi put dođete kod majstora kao da ležite na krevetu, a na leđima imate toliko velik magnet da ne možete ni uspraviti leđa, a kamoli se podići s kreveta. Kroz rad koji on pruža, prilika je da se barem podignete u sjedeći položaj, a to već predstavlja iznimno veliki napor. To znači stalnu aktivnost, novu aktivnost, promjene aktivnosti, započnete jedan zadatak, a zatim se vrlo brzo preusmjerite na drugi, zatim uslijedi još jedna sesija, netko novi za razgovor, jedan sastanak za dogovaranje, drugi zadatak za dovršavanje, pridruživanje drugom odboru… Stalno, stalno, bez prestanka. I nema šanse da je to moguće u potpunosti pratiti. A takva aktivnost pokreće zamah.
Tako sam prilično brzo došao do točke u kojoj jednostavno više nisam mogao. Postalo mi je ‘previše’. Puno sam jeo, vjerojatno i na emocionalnoj bazi, što me učinilo još umornijim i ljenijim. Jednog smo jutra sjeli, razgovarali i bilo je tiho. On je odgovarao na poruke. A onda je kao iz vedra neba rekao: ‘Znaš što je nevjerojatno – ovdje si, u mojoj nazočnosti, aktivan si, a postaješ još više tamastičan, trom.
Stvarno nevjerojatno!’ Bio sam u potpunom šoku. A zatim je nastavio: ‘Ako se želiš vratiti u Veliku Britaniju, slobodan si. Zapamti da ovdje nisi vezan, želim da ostaneš slobodan. Ako ti ikad postane previše, radije bih da to kažeš, da sebi priznaš, da sve svoje poslove dovedeš u red prije nego odeš, ne bi valjalo da za sobom ostaviš nered. Dakle, slobodan si da otiđeš. Ali sjeti se kamo se vraćaš, vraćaš se svojim obrascima, svojim zonama udobnosti. Ovo nije laskav put. Imaš priliku da se transformiraš, priliku da evoluiraš. No, to nije obaveza. Uvijek postoji slobodna volja. Tako si i ti slobodan otići. Dakle, kad si pored vatre, ili se transformiraš ili se opečeš i otiđeš.’
Ovo je bila općenita poruka i imala je popriličan utjecaj na mene. Iz nje sam shvatio da na mene nije natovaren posao da se srušim. Zatim je nadodao: ‘Ne želim ja da se ti raspadaš. Moj zadatak je da te odvedem do tvog najvećeg potencijala, zapravo da te dovedem tebi.’ On daje smjernice i jasnoću kako to postići. Znači ne dodjeljuje samo aktivnost ili zadatak, već upućuje i na koji način bi to valjalo učiniti. Općenito, to će značiti kretanje od mjesta gdje sam sada, kroz zonu udobnosti, kroz barijeru, kroz nešto čega nisam bio ni svjestan da se pojavilo, neki osjećaj, neke emocije tako da kroz to mogu napredovati.
Neke stvari s kojima sam se osobno suočavao su javni nastupi, snimanje videozapisa. Sve mi je to bilo naporno, iscrpljujuće. Doista mi je bio teško izvući se iz svoje generalne navike ili ega, otpora koji me sprečavao da te stvari zapravo i učinim. Sjećam se situacije kada smo bili u Indiji u školi za učitelje yoge i trebalo je snimiti video. Sanja bi vam mogla potvrditi koliko mi je vremena trebalo da snimim jedan video. Zaista me brinulo i plašilo što će ljudi reći.
Dakle, u danim situacijama moram izaći iz svoje zone udobnosti i suočiti se sa strahovima. Trebam dobro pogledati unutar sebe, a istodobno i u taj prisutan otpor, obrazac da to neću uspjeti prevladati. A onda se pojave osjećaji bezvrijednosti, beskorisnosti. Dakle, prilično brzo i intenzivno mi se prezentiraju situacije, zadaci, aktivnosti, kroz koje u kratkom vremenskom razdoblju mogu vidjeti sve svoje obrasce kako izlaze na vidjelo. Znao sam tada da sam dobio test vjere u Mohanjija, da trebam samo djelovati, bez puno razmišljanja, a u isto vrijeme otpustiti svojatanje osjećaja da moram to učiniti. To je nešto drugo, dio lekcija koje ću snimiti, jer mislim da i Mohanji kaže „čovjek bez ega jednak je Bogu“. Dakle, u tome postoji i element predaje.
Dakle, sve ovo, iz dana u dan, prilično je intenzivna, brza aktivnost. I kad se sada osvrnem unatrag, sve to vidim, ali tada mi je bilo strašno nelagodno.
Čak mi se, neposredno prije mog dolaska ovdje, razvila alergija na koži. Pojavio bi mi se osip po cijeloj koži. I kad sam razgovarao, čini mi se s Mohanjijem ili s nekim drugim ovdje, rekli su da su to vjerojatno potisnute emocije tijekom mnogih ranijih života ili tako nešto.
Dakle, intenzitet boravka ovdje je takav da ste u kratkom i intenzivnom razdoblju suočeni sa svim stvarima koje su unutra. I one stalno izviru. Zadaci mogu izazvati situaciju, ljudi mogu izazvati situaciju. Ne tako davno sam otkrio da je u meni bilo pohranjeno i poprilično puno bijesa. Dakle, ploviti kroz one emocije i obrasce koji su dugo skriveni, realnost je kada ste u Mohanjijevoj blizini.
Neki su ljudi možda osjetili intenzitet kada Mohanji drži satsang ili kad imamo sastanak s nekim od timova. To je kao nalet intenziteta, koji općenito pomaže ljude gurnuti kroz zamah, promjenu. Iako bude prisutna nelagoda, to je i dobrobit, jer Mohanji odražava ono što vidi pred sobom (u nama). To je ogledalo, pa ako vidi da postoji blokada, ako vidi da se uvlači tamas ili inercija u mom slučaju, samo se pojačava njegov intenzitet. Dakle, ono što bi se moglo činiti kao vikanje na nekoga ili prijekor, zapravo nije. On povećava svoj intenzitet kako bi mogao ukloniti sve blokade. I to često radi s puno timova i sastanaka na kojima i ja sjedim.
Zaustavit ću se tu, jer je to prilično duga tema. O tome mogu više govoriti u drugoj snimci. Ovo o čemu pričam danas je više osobno iskustvo, koje se još uvijek nije u potpunosti slegnulo. I ne mislim da hoće ni za koji mjesec, pa čak ni godine koje dolaze. Budući da je to još uvijek razdoblje prijelaza, i iz dana u dan se događaju vrlo suptilne situacije, koje su skoro poput odraza onoga što je unutra. I tako polako, polako postajem sve svjesniji i njih također.
Eto, to je malo informacija o tome kako je sjediti pokraj vatre, koja je Mohanji.
12. Dan – Dinamično kretanje
Želio bih vam pokazati primjer dinamične prirode po kojoj Mohanji radi, kao i način na koji timovi podržavaju i provode u djelo nove ideje koje dolaze od njega.
Odgovoran sam za program Uložimo u svjesnost (Invest in Awareness) koji Mohanjijeva učenja dovodi u korporativni svijet. Otprilike 8 mjeseci sam se borio da ih stavimo u čvrst format i strukturu koja će se izdvajati od mnogih drugih korporativnih programa obuke.
Izveli smo seriju pilot-formata, no ipak još nismo bili uhvatili bit ili iskru koja bi ga istaknula. S novim timom smo napredovali, ali još uvijek nismo postigli potpuno pokretanje projekta.
Jednog jutra Mohanji me pozvao u svoju sobu i u 20 minuta postavio viziju i format programa uz pitanje možemo li to odmah pokrenuti? E sad, iako to jest pitanje, uvijek to tumačim kao pitanje za mene. Vjerujem li da to možemo ostvariti kroz vrijeme? Mohanji kaže da su vjera i stav sve, i on u potpunosti osnažuje sve aktivnosti.
Razgovarali smo i odmah dogovorili pokretanje programa za čelnike Mohanji platformi i aktivne Acharyje (učiteljima Mohanjijevih tehnika) u vidu priznanja njihovoj vjernosti i predanosti.
U toj 20-minutnoj raspravi postavljen je program i za 4 dana program je prvi put izveden za grupu od 135 ljudi sa svih strana svijeta.
Vrijeme je za odučavanje. Za ponovno uspostavljanje. Ponovno rađanje.
Za Put oslobođenja. Biti Buddha.
Ovo je dinamično kretanje koje donosi Mohanji. U svijetu imamo puno posla.
Dobro jutro svima. Nadam se da ste svi vrlo dobro i da uživate u porukama.
Danas, nastavno na jučerašnju temu, želio bih dati primjer uistinu dinamične prirode rada s Mohanjijem. Također, želio bih vam prenijeti kako smo sada u uredu razvili sjajan, fleksibilan tim koji u isto vrijeme može biti i dinamičan, tako da ideje koje dolaze možemo odmah pokrenuti. Ovo je primjer toga.
Kao što sam spomenuo u svojoj prvoj lekciji, naša mantra ili moto je ‘nema odgađanja, nema kašnjenja, nema sutra, postoji samo sada’. I to nisu prazne riječi, u uredskom timu mi to živimo. Primjer koji danas dijelim odnosi se na Uložimo u svjesnost, korporativni program. Posljednjih osam mjeseci borim se s njegovim oblikovanjem. Radi se o donošenju Mohanjijevih učenja u poslovni svijet, i, kako kaže slogan, o stvaranju etičkih poduzeća. Etičkih izvana, tako da poduzeća koriste, a ne iskorištavaju zemlju, da svoje vještine i proizvode isporučuju svijetu na način da budu dugotrajni i slično. I etičkih iznutra, tako da se poduzeće brine o zaposlenima i pazi na njih.
I pojedinačno, želimo ljude odvesti na vrlo, vrlo visoku razinu prihvaćanja sebe. Jer kad prihvaćaju sebe, optimalno su učinkoviti, produktivniji su, zadovoljniji u životu, sretniji i stabilniji. Tako se smanjuje velika količina stresa.
Već mjesecima radimo na ovome, nekih osam mjeseci, a možda i duže. Vodio sam razne pilot projekte, jedan sam radio i sa svojim trgovačkim društvom. Imali smo ih i interno ovdje s nekim organizacijama. Imali smo i različite formate. Projekt je uglavnom bio usredotočen na meditaciju, disanje i jogu. I premda smo dobro radili kao tim, nismo uspjeli uhvatiti onu iskru s kojom bi to pogurali naprijed i dobili onaj ‘wow efekt’, nešto što će nas istaknuti.
Stoga sam odlučio raspustiti tim kako bismo se mogli ponovno usredotočiti na srž onoga što činimo. S novim timom smo još donekle napredovali. I imali smo malo pokretanje na dan Diwalija. Koračali smo stabilno, ali vjerojatno nismo još bili spremni za pravo porinuće.
Prošle srijede Mohanji me ujutro pozvao u svoju sobu, rekao je da želi razgovarati sa mnom. Biti pozvan na razgovor s Mohanjijem uvijek nosi sa sobom dozu nervoze, jer ne znaš što te zapravo čeka. Prva reakcija je obično prebiranje po mozgu i bilješkama kako bi vidio koja je od 30 ili 40 stvari na popisu trebala biti učinjena, a još nije. To je kao trema koju osjećaš pred javni nastup. Mohanji je rekao da želi razgovarati o programu Uložimo u svjesnost. Imao je ideju, pa je rekao: ‘Sjedni. Vidiš, jutros sam o nečemu razmišljao, nisam imao puno posla.’ Znate, to je uvijek pomalo šala kad kaže ‘Nisam imao puno posla’ jer je uvijek zaposlen. I rekao je: ‘Za ovo mi je trebalo 20 minuta, poslušaj. Što misliš?’ U 20 minuta ispričao je i u osnovi izložio cijelu viziju programa, od početka do kraja, na visokoj razini. A onda je pitao: ‘Što ti misliš?’ A ja sam rekao: ‘Pa, to je apsolutno fantastično.’ Mislim, obuhvatio je sve i stavio u potpuno smislen i razumljiv kontekst.
Ovo će biti nešto što će nevjerojatno utjecati na ljude. Rekao sam: ‘Ovo je fantastično. Stvarno divno.’ A on je uzvratio: ‘Odlično, onda to pokrećemo sada. Kreni odmah.’
I nadodao je: ‘Ovo ćemo predstaviti našim timovima. Želim da ovo ide našim predstavnicima zemalja, članovima odbora, timovima, aktivnim Acharyjama za sav njihov doprinos i rad tijekom protekle godine. Ja ću to osobno voditi, ali se mora dogoditi sada.’ Dakle, ovo je tip usmjerenja koji se dobije od Mohanjija, koji dobivam ja, tim, on nam daje ideju ili koncept. A onda je na nama da to postignemo što brže i učinkovitije.
Ovaj je program uistinu sjajan. Slogan kaže: vrijeme za odučavanje, ponovno uspostavljanje, ponovno rađanje. To je put oslobođenja, u suštini biti Buddha. Zaista svježe. Napravili smo program koji će trajati 10 sesija. Namijenjen je onima koji su posvećeno ulagali sebe u fondacije i platforme, pokazivali silno uvjerenje, čvrstu odlučnost da ostvare misiju u svijetu, koji su bili nadahnuti i svojim prisustvom doprinijeli na pozitivan način.
Znači to se moralo dogoditi. I sad se više ne ispituje imamo li dovoljno vremena, možemo li početi kasnije, možemo li početi sutra… Uvijek se kreće sada. Pitanje je što trebamo poduzeti da se to dogodi. Prvo sam razgovarao s Madhuom i timom, zatim smo sastavili provizorni popis uzvanika, angažirali smo odbor Acharya kako bi se i oni uključiti sa svojim odabirom, postavili smo vrijeme i datum, kontaktirali čelnike zemalja, osigurali da su svi dobili poruku i proslijedili ju dalje.
Velika je to logistika prenijeti jasnu poruku ljudima, a imamo, čini mi se, 140 ljudi. Možete zamisliti kako je to samo osigurati da svi razumiju što se treba dogoditi. Zatim pripremiti tim, izraditi slajdove, informacije, grupe, osigurati načine na koji možemo pratiti ljude, odgovarati na sva pitanja koja dolaze i sve ostalo što na tu temu možete zamisliti. U roku od dan-dva dobili smo popis i pozvali ljude. Rezultat je to što sada imamo 10-tjedni brutalni program koji će transformirati ljude. Trajat će do kraja prosinca, a već početkom siječnja bit će novih ljudi, kako je na prvom sastanku najavio Mohanji. Dakle, ovo je nešto što sada možemo prilagođavati i ponuditi korporacijama.
Dakle, u roku od 20 minuta Mohanji je postavio format. U roku od četiri dana smo se organizirali i vodimo program. A do kraja prosinca imat ćemo program spreman za poslovni svijet.
Dakle, ovo je primjer koji mi je pao na pamet nakon mog jučerašnjeg razgovora, jer ovo je brzina kojom Mohanji radi. I rekao je da kad bismo svi mogli biti brži, on bi mogao biti puno brži, on ima kapaciteta učiniti još puno više. Vjerojatno ima sposobnost učiniti mnogo više nego što uopće možemo zamisliti.
Dakle, sam program je potpuno inovativan i svjež. Ljudi koji su već dugo povezani s Mohanjijem rekli su da nikada nisu čuli neke od tema o kojima se raspravljalo, a drugi su rekli da je sesija bila bombastična. Dakle, stvarno je izvanredno.
Jučer sam govorio o bivanju pored vatre. I ovo se referira na to. Znate, u takvoj situaciji ne postoji ‘Ne mogu to učiniti’. Nema razmišljanja tipa, ‘U redu, možda ću to učiniti sutra’, ili propitivanja kako će to funkcionirati ili kako to možemo postići, ima li dovoljno objava i slično. Postoji samo ‘Da, pokrećemo to’, a zatim provodimo u djelo. Isto vrijedi i za sve platforme koje je Mohanji osnovao i u koje je uključen. On daje tu jasnoću, smjer, nadahnuće i energiju da se sve to dogodi. I siguran sam da ćemo s vremenom, kako rastemo i kako sve više ljudi bude dolazilo i organizacija postajala veća, moći učiniti još mnogo više.
Nadam se da ste uživali. Bio je to primjer koji se nedavno dogodio, a prenosim ga kako bih vam dao okus dinamičnosti koju Mohanji pokazuje, a koju uredski i menadžerski timovi moraju pratiti kako bismo mogli držati korak. Hvala vam. Ugodan dan vam želim.
13. dan – Blagoslov Sathya Sai Babe
Jučer, kad sam išao razgovarati s Mohanjijem o programu Uložimo u svjesnost (Invest in Awareness), koji sam vodio toga dana, rekao mi je da ga je nazvala Devi Amma i ispričala mu kako se dogodilo nešto vrlo, vrlo važno. Devi Amma je svetica/Siddha (ostvarena učiteljica koja je dosegla prosvjetljenje) koja je Mohanjiju dala titulu Vishvamitra (Prijatelj Svemira).
Devi Amma je izvodila ritual odavanja počasti Sathya Sai Babi povodom njegovog rođendana u ponedjeljak 23. studenog, a Baba se osobno pojavio kako bi primio ponuđene darove. S njom su bili samo njezina nećakinja, nećak i dvoje Nijemaca.
On (Baba) joj je rekao kako je zaista ponosan na Mohanjijev rad u svijetu i način njegovog djelovanja. On (Mohanji) ima njegovu punu podršku. Tada je mogla vidjeti Mohanjija u suptilnom obliku kako se klanja Babi. Baba je blagoslovio Mohanjija i obasuo ga cvijećem.
To je bilo vrlo važno za Mohanjija i sve nas u Fondaciji. Često nismo svjesni podrške, milosti i potpore koju Mohanji, platforme i svi njezini ljudi imaju od Tradicije.
Dobro jutro svima. Nadam se da ste jučer imali sjajan dan.
Ja sam jučer bio jako zauzet. I kako se ponekad dogodi, i Mohanji je bio zauzet. Zato ustvari nismo previše razgovarali. Neki dani budu takvi jer ga ne želim uznemiravati, a ionako ima puno toga za odraditi.
No, uvečer sam mu imao za priopćiti neke novosti. Vodio sam program Uložimo u svjesnost, kako sam jučer spomenuo. Bilo je jako dobro i htio sam mu prenijeti kako je prošlo – tko je prisustvovao, kakve su bile povratne informacije i slično. Kada sam razgovarao s Mohanjijem, rekao mi je kako se jučer dogodilo nešto vrlo važno i ispričao mi je ovu priču. Rekao je da ga je Devi Amma očajnički pokušavala dobiti. Njegov telefon je bio nedostupan, pa je na kraju kontaktirala s Rajeshom. Za one koji ne poznaju Devi Ammu, ona je etablirana svetica. Mohanji kaže da je živa Siddha koja je duboko povezana sa Mudracem Agastyom i drugim Učiteljima. Ona je ta koja je obznanila da je Mohanji veliki Majstor koji je ovdje poslan da širi bezuvjetnu ljubav, kako na Zemlji, tako i šire – Vishvamitra ili ‘Prijatelj Svemira’.
Mohanji mi je sve ispričao – Devi Amma ga je nazvala, a on je rekao da će poziv primiti iz svoje sobe. Rekla mu je da se jučer dogodilo nešto vrlo, vrlo važno. I to je bilo za 95. rođendan Sathya Sai Babe, 23. studenog. Izvodila je ritual odavanja počasti i on se pojavio. Bila je tada sa svojom nećakinjom i nećakom, i dvoje Nijemaca. Nije bilo nikog drugog osim njih.
Sai Baba je došao i primio počasti koje mu je ponudila. Rekao je: „Usput, zaista sam vrlo ponosan na Mohanjija. Zaista mi se sviđa njegov rad i način na koji djeluje i u potpunosti ga podržavam.” Kazala je kako je mogla vidjeti Mohanjija u suptilnom obliku kako mu se poklanja. Baba je tada dodirnuo Mohanjijevu glavu i blagoslovio ga te ga obasuo s puno cvijeća. U osnovi, podržao je našu aktivnost, aktivnost Mohanji Fondacije.
Velika je stvar za Mohanjija i cijelu platformu dobiti podršku od Satya Sai Babe. Rekao je da nas takvo što pokreće jer nije lako koračati protiv različitih negativnosti i prepreka. Ljudi možda ne razumiju da je upravo podrška ta koja stoji iza svega ovoga. Oni veliki, poput Mudraca Agastye, rekli su mnogo puta Devi Ammi da je Baba zaista ponosan na način kako Mohanji djeluje. I to zato što se Mohanji ne bavi glupostima, on je sav od akcije.
Devi Amma je napomenula kako joj je Sai Baba poručio da to prenese. Bila je jako, jako ponosna.
Očito naivan, pitao sam ga: “Kako to misliš, fizički se pojavio – ono, ispred nje, kao što ti sada sjediš preda mnom?” A on mi je odgovorio: „Ne, ne, to je u energetskom obliku, na isti način na koji drugi ljudi širom svijeta s vremena na vrijeme osjećaju Mohanjijevu prisutnost. Najsuptilnije je vidljivo onoliko koliko je svaki pojedinac perceptivan.” Tako je Devi Amma vjerojatno mogla vidjeti puno, a Nijemci možda ne, ali su osjetili prisutnost. Očito je puno govorio o Mohanjiju. Zato je Devi Amma željela kontaktirati s Mohanjijem i to mu ispričati.
Mohanji je izrazio svoju zahvalnost što je od Devi Amme dobio takvu poruku, jer kad su svi ljudi govorili loše o njemu, ona ga je podržavala. Rekla je da je to bila njena dužnost.
Mohanji je podijelio i nešto iz ranijeg vremena (mislim iz 2014.) kada je pretrpio stvarno veliki napad i mnogi su ljudi htjeli ocrniti njegov imidž. Pitao je Devi Ammu „Zašto se sve ovo događa? Radim li nešto pogrešno?” To je zaista bila prilično teška situacija. Premda nikada prije nije razgovarao s Agastyom, taj put je to stvarno želio jer je bio uznemiren. Rekao joj je da se skupina ljudi okrenula protiv njega, da su mu oduzeli novac, govorili strahovito loše stvari i njegov partner mu je oduzeo tvrtku. Mohanji je samo želio znati je li nešto krivo radio i ukoliko jest, koju bi lekciju trebao naučiti.
Znači, u to je vrijeme (2014.) razgovarala s mudracem Agastyom, a sljedeći dan su se ona i Mohanji upoznali. Prenijela je ono što je Agastya rekao: „Zaista sam ponosan na Mohanjija; on je moj sin. Ovo sve se događa jer moram ukloniti određene stvari od njega. Ljudi mu ne daju da raste. Ne dopuštaju mu da radi svoj posao ili napreduje. On ima za napraviti veliki posao na Zemlji. Neki od tih ljudi su vrlo uskogrudni i ne dopuštaju mu da korača naprijed “. Zato ih je on (Agastya) morao ukloniti s njegovog puta.
Kada je pitala koje bi lekcije trebao naučiti, Agastya je rekao: „Nema lekcija za njega. Došao je ostvaren u ovom životu i u ovom životu nema što naučiti. On samo mora otkriti, i otkrit će u svoje vrijeme”. A onda je dodao, “Oni moraju naučiti, ljudi s njim (uključujući i nas), jer je poslan kako bi vratio ljude u Satya Yugu, kako bi dovoljno podignuo njihovu svijest da uđu u frekvenciju Satya Yuge. Dakle, oni moraju učiti, a ne on. A ako se ne mogu nositi s njim, to nije njegov problem. To je njihov problem “.
Dakle, to je bio odgovori, i u veoma sličnom stilu kao što je Mohanjijev. Ako je Mohanji sin Agastye, onda vrijedi ona izreka – kakav otac, takav sin – nema okolišanja, samo ravno “u sridu”.
Ovo je priča od jučer. Nadam se da ste uživali i nadam se da ćete uživati u danu koji je pred nama. Čujemo se uskoro.
14. dan – Ne prihvaćajte olako tuđa mišljenja
Uvijek me zapanji kako Mohanji uspije riješiti sve situacije, zadatke i dnevne događaje posve mirno, staloženo i jasno. Stabilan je i nepokolebljiv.
Pitao sam ga kako postupati s osjetljivim situacijama, ljudima, problemima – kad je u pitanju tuđe mišljenje o nekoj osobi. Možda je to mišljenje podijeljeno iz iskrene brige. No, kad nismo sigurni, što je najbolje učiniti? Kako postupiti u takvoj situaciji?
Rekao je „Nikada se ne bismo trebali previše zanositi tuđim mišljenjima o ljudima jer ako se uplićemo, naš odnos s tom osobom bi mogao patiti. Najbolje je uzeti si vremena, temeljito procijeniti situaciju i onda donijeti odluku.”
—
Dobro jutro svima. Nadam se da ste dobro.
Danas je riječ o lekciji koju sam naučio od Mohanjija. Tijekom prošlog mjeseca, točnije jučer, razgovarali smo o tome. Pitao sam ga kako tako učinkovito rješava sve situacije koje mu dolaze, pogotovo kada je riječ o ljudima. Tako dobro barata mnogim situacijama, zadacima, aktivnostima i osobnim situacijama, a često je velik dio njih u vezi s drugim ljudima. On svakoj situaciji pristupa pažljivo, tretira ju kao pojedinačni slučaj. Savjesno promišlja o onome što je dalje potrebno. Daje apsolutnu jasnoću – uvijek smiren, staložen i stabilan, a greške u koracima dogode se vrlo rijetko.
Dakle, kad sam Mohanjija pitao kako bismo trebali postupati s ljudima, posebno s njihovim mišljenjima ili situacijama koje izniču, a nismo sasvim sigurni o čemu se zapravo radi, ovo je podijelio sa mnom, a ja dijelim s vama.
Ovako je rekao: “Ne možemo se previše zanositi kad od nekoga čujemo informacije. Pretpostavimo da netko dolazi s određenom temom, situacijom ili problemom u vezi s nekom osobom. Ne bismo trebali prebrzo preuzeti njihov stav jer ne znamo s koje razine dolazi, s kojeg položaja govore, pogotovo ako bi to moglo utjecati na vaš odnos s tom osobom. Jednom kad je odnos narušen, vrlo teško ga je popraviti. Tako kad vam netko nešto kaže:
Procijenite cijelu situaciju – prošlost, sadašnjost, budućnost, analizirajte ju, kakva je.
Uzmite si vremena da ju razumijete.
Donesite odluku.
Dodao je, „Inače, kako se donose odluke – uglavnom na temelju emocija, na temelju vlastitih pohranjenih podataka: „Znam da je ova osoba takva i takva.“ I mi to temeljimo samo na onome što znamo, što imamo unutra i na našim emocijama. A ne znamo što se dogodilo s tom osobom otkad smo zadnji put s njom razgovarali, ili općenito što je s njom. Mogla se prosvijetliti prije neki dan!”
To što zapravo ne poznajemo ljude je poanta koju je Mohanji želio istaknuti – svaki dan može biti drugačiji. Tako kad kažemo: “Znam ga, znam ju”, znamo ih općenito, mi samo prepoznajemo obrazac te osobe zvan, recimo, Christopher ili netko drugi. To je sve što kažemo – kad kažemo: „Znam ih. Razumijem nešto o njihovom obrascu.” Ali ne znamo ni zašto ni što je stvorilo taj obrazac. Ne znamo reći da samo nešto općenito razumijemo.
No, jednog dana, moglo bi se sve promijeniti. A ako se promijeni, bi li naša procjena bila ispravna ili pogrešna? Bila bi potpuno pogrešna. Mohanji kaže da on ne može donijeti odluku na takav način. Nemojte se previše zanositi prilikom donošenja odluke. Uvijek sagledajte prednosti onoga što je pred vama. Također, uzmite u obzir da raspoloženje osobe koja dijeli s vama određene informacije može biti vrlo loše, pa situaciju vidi negativno. To znači da ako je njeno mišljenje obojeno na takav način, onda i naše mišljenje može biti pogrešno.
Dakle, kada se oslanjamo na mišljenje drugih ljudi, to može biti vrlo pogrešno. A pogotovo ako se zanesemo, tada to može ići u vrlo, vrlo krivom smjeru.
Uzmimo npr. da netko nekome kaže: “Ja sam jako loš momak, bio sam u pubu, radio sam ovo, radio sam svašta loše”, i onda taj netko to prenese nekom drugom. Kako bi oni reagirali? Ako se ne slažu s time, potencijalno bi mogli izgubiti odnos.
Rekao je da bismo trebali biti vrlo oprezni – posebno oni na vodećim pozicijama. Zato si uvijek uzmite vremena za donošenje odluke. Nemojte se zanositi mišljenjima drugih ljudi. Trebali bismo znati iz koje pozicije oni govore. Možda bi htjeli okaljati nečije ime iz osvete, pa pričaju o toj osobi. A budući da govore o njoj, drugi će ljudi slušati i reći: “O da, ta je osoba sigurno tako loša. Pa da. Jeste li čuli što je taj i taj rekao?”
Stoga nemojte previše žuriti prilikom odlučivanja. Uzmite si vremena za razumijevanje. To ne znači biti pasivan ili neosjetljiv. Kad odlučujemo, važno je da dobro procijenimo. To je vrlo važno jer ćemo živjeti s posljedicama svoga djelovanja.
Mohanji je također spomenuo nešto što je vrlo rijetko. Rekao je, “Čak i ako čuju da je netko učinio nešto loše ili ne tako dobro ili se s tim ne slažu, zašto ljudi prvo ne razgovaraju s tom osobom? Zašto radije zauzmu neki stav, umjesto da toj osobi kažu: ‘Gle, svi ovi ljudi govore o tebi to i to. Rekli su da se to dogodilo, ta situacija, ta okolnost. Što misliš o tome? Mislim, ako je to istina, vjerojatno se trebaš promijeniti.’
Dajte ljudima priliku da se vrate na pravi put. Ali, većinom, ljudi ne postupaju ovako. Radije optužuju, kritiziraju, skandaliziraju. Morate imati na umu da to dolazi s cijenom koju treba platiti, a to nije do osobe koja vam je ispričala, već ćete vi platiti za prenošenje takvih priča”.
Dakle, treba najbolje iskoristiti vrijeme i dobro donositi odluke – to je poruka za danas.
Želim vam sjajan dan. Nadam se da uživate u ovome. Slobodno podijelite sa svima onima koje mislite da zanima. Želim vam ugodan dan.
15. dan – Dosljednost je teška, ali transformira
Današnja je lekcija o dosljednosti i njenoj moći transformacije kada smo predani Putu. Lekcija je izniknula iz razgovora s Mohanjijem. Zanimalo me čuti kakva iskustva ljudi doživljavaju, s obzirom da ja nikad nisam imao neka zadivljujuća iskustva ili vizije. Na primjer, iako vježbam kriya yogu više od dvije godine, vidim samo crno. To je zato što su mi oči zatvorene pa ne vidim ništa drugo. Stoga sam radoznalo postavio pitanje Mohanjiju. I kako to zna biti s Mohanjijem, ako osjeti da treba odgovoriti nešto drugo, on preusmjeri priču. Tako je preusmjerio razgovor na mnogo važniju temu o dosljednosti na putu. Ovo je bila lagana rasprava i bila je prilično zabavna.
Rekao je da neki ljudi imaju razne vizije i nikad ne možete biti sasvim sigurni jesu li to vizije ili projekcije. I ranije je znao reći da vas stvarna vizija transformira; znat ćete kad ste ju imali. Na primjer, na temu raznih vrsta vizija, rekao je kako je netko jednom izjavio, „Ne trebam Mohanjija da bude medij za Šivu, sad izravno razgovaram sa Šivom”… ili nešto slično. Mohanji je s pravom na to rekao, “Jesam li ikada rekao da sam nečiji medij?” Ranije tog dana radio sam Šiva Lingam abhishekam (molitvena ceremonija u kojoj se statua Šiva Lingama zalijeva vodom, mlijekom, uljem i sl.), pa se našalio sa mnom rekavši: “Znaš, kad sam te zamolio da napraviš Šiva Lingam abhishekam, zamolio sam te da poliješ vodu na Šva Lingam, a ne na moju glavu.” To me nasmijalo!
I opet, nastavili smo pričati o tome kako se on ne pretvara da je itko drugi. On je Mohanji, a njegov zadatak je odvesti nas izravno Šivi. Ne nosi nikoga na ramenima niti je ikome posrednik. Pokazuje nam put; on daje pravac i (kako sam spominjao u prethodnim porukama) platforme koje nam pomažu. Dakle, bilo kakve vizije, halucinacije ili projekcije su nešto s čime se mi moramo nositi. Rekao je kako je najbolja metoda uvijek ostati predan Guruu, koji god da je, a zatim je ispričao priču o Deepaki. Nisam siguran da sam sve dobro zapamtio, ali ću podijeliti ono čega se mogu sjetiti, jer smatram da je to sjajna priča. I doista zaokružuje ovu poruku.
Deepaka je dosljedno služio svog Gurua. Njegov Guru je ludi tip iz priče, onaj koji ga uvijek zlostavlja, tuče, viče na njega. U nekom trenutku njihovog putovanja, Guru se razbolio od lepre. Vrlo brzo je postao nepokretan i nije se mogao micati. Stanje s ranama se jako pogoršalo – počeo je iz njih curiti gnoj. Užasan smrad, muhe po ranama i ostalo. Deepaka bi svaki dan čistio rane i pomagao svom Guruu, a ovaj ga je i dalje zlostavljao. Primjerice, kad je bio gladan, vrijeđao bi Deepaka: „Nisi mi dao hrane. Gladan sam! Ne mogu se pomaknuti. Kako mi to možeš učiniti?” Deepaka bi tada otišao i molio za hranu. A kad bi se vratio, Guru bi ga zlostavljao što je otišao: “Ostavio si me ovdje samog, nije te briga za mene.” Uglavnom, što god da je učinio, nije bilo ispravno.
Šiva je ovime bio impresioniran. Došao je vidjeti Deepaka i rekao mu: „Vidio sam tvoju veliku odanost. Htio bih te nagraditi. Mogu ti dati što god poželiš.” Deepaka je razmišljao i jedino što mu je palo na pamet bilo je da se njegov Guru izliječi od svih bolesti.
„Ali ja sam Šiva; ne želiš ništa od mene?” “Ne. Želim samo da moj Guru ozdravi.” Šiva je otišao. Deepaka je sav uzbuđen otišao reći svom Guruu da je došao Šiva i da će ga on izliječiti. Ponovno ga je Guru jako pretukao rekavši: “Pokušavaš me se riješiti, ha? Dosta ti je služenja? Znaš da moram platiti svoju karmu. Kako ću to učiniti ako sam izliječen?” Samo zlostavljanje, zlostavljanje, zlostavljanje… Deepaka se vratio Šivi i samo je rekao “Žao mi je Šiva, ali molim te, nemoj mi dati ništa. Moj je Guru bio jako ljut.” Šiva je zatim otišao.
Poanta je u tome što je imao integritet: nije želio ništa. Višnu je zatim došao čim je čuo za ovo. Višnu ga je pitao: “Što da ti dam?” Deepaka je odmah rekao “Ako postoji bilo kakav raskorak u bhakti (pobožnost, posvećena predanost) prema mom Guruu, bilo kakva praznina u mojoj predanosti prema mojem Guruu, molim te, popuni ju. Ne želim nikakav jaz između njega i mene. Molim te, blagoslovi me tako da se moja predanost pojača.”
Očito, nije to rekao svom Guruu, jer je znao što slijedi – zlostavljanje i sve ostalo. Ali Guru je znao i pitao je: “Dakle, Maha Višnu je došao, zar ne?” Deepaka je rekao, “Da, došao je.” Guru je rekao, „E sad si postao veći od mene; prerastao si me. Mnogo si viši od mene. Znaš, potrebne su tisuće godina da bi se dobio darshan (uvid, vizija, posjet božanstva) kao što je onaj Maha Višnua. A ti si ga stekao samo služenjem meni.” I u tom se trenutku Guru potpuno lišio svih bolesti i bio je dobro. Rekao je: “Nemam ovu bolest, samo sam te testirao. Položio si test i postao si veći od mene. “
Tu mi je priču ispričao; kada su vaša predanost, uvjerenje i integritet jaki onda se to dogodi. Poruka je bila da treba paziti na iluzije. Paziti na vizije i ostati predan. Da rezimiram, rekao je na kraju da je dosljednost doista teška, ali transformira, a to ćete i sami iskusiti. I umjesto da tražimo slavu i bilo što drugo, slava će sigurno doći ako prionemo na posao.
Sjetio sam se kad sam se prvi put povezao s Mohanjijem kako sam bio znatiželjan na koji bi način bilo najbolje služiti. I zaista sam uživao u jednostavnosti njegove poruke. Jer iako sam mu sada fizički blizak i sad imam tu priliku, tada ju nisam imao. Njegova je poruka bila vrlo jasna. Najbolji način služenja Guruu ili nekome koga smatrate svojim Guruom je živjeti njegova učenja – pomagati bespomoćnima, učiniti Zemlju boljom nego što smo ju našli, doprinijeti vrijednostima društva, zapravo – sve što činimo na svim Mohanji platformama spada u takvo služenje.
16. dan – Vizualizirajte prije nego započnete s nekim zadatkom.
Postavite odlučnost iznad očekivanja.
Danas je na redu još jedna poruka o tome koliko je Mohanji učinkovit u radu, izvršavanju zadataka, u aktivnostima i upravljanju. On daje zaista sjajne savjete. Trenutno se unutar ureda snažno fokusiramo na povećanje vidljivosti, na promociju i ispravnu prezentaciju svih aktivnosti platformi. Stoga smo postavili pitanje: kako s tim platformama doprijeti do svakog kutka ovog svijeta ne bi li kod što većeg broja ljudi probudili svjesnost od koje svi imamo koristi.
Svjetski savez svijesti
Jedna od platformi koju imamo je Svjetski savez svijesti (World Conciousness Alliance – WCA), kojom predsjedava Andra Baylus. WCA se zalaže za humanost, u smislu podizanja svjesnosti do najviše razine ljudske profinjenosti, tj. do najvišeg potencijala koji ljudi mogu iskazati, poput suosjećanja, dobrote, bezuvjetne ljubavi, integriteta i odgovornosti. Kreirali smo ovu platformu za svijet, da okuplja i ujedinjuje scenske i izvedbene umjetnike, zabavljače, glumce, glazbenike, filmaše i mnoge druge kako bi prenijeli poruku da je vrijeme za objedinjavanje vještina i pozitivan pomak u kolektivnoj svijesti. Dakle, to je velika globalna vizija.
U protekla dva tjedna razgovarali smo unutar tima o videozapisima, o tome kako više promovirati platformu. Počeo sam raditi na tom konceptu ne bih li pomogao razvoj aktivnosti i planirao sam im danas ili sutra to predložiti. Uložio sam puno truda i dao sve od sebe, no nešto je nedostajalo. Imao sam priliku pitati Mohanjija za mišljenje.
Mohanji je prilično izravan, zapravo potpuno je izravan. Rekao je da on iz toga ništa ne osjeća; da to nema nikakvog efekta. Dao je nekoliko praktičnih savjeta da se moj pristup prilagodi nekoj od ovih aktivnosti. Razgovor je išao u smjeru kako učiniti posao učinkovitijim na način da nam aktivnosti donose nadahnuće i zadovoljstvo zbog posla koji obavljamo. Mora da je osjetio kako me kritika malo snuždila.
I tako smo razgovarali, a ovo je moje razumijevanje onoga što je rekao – dakle, ovo nisu njegove precizne riječi. Uglavnom, radi se o vizualizaciji zadatka prije nego ga počnemo obavljati. I o činjenici da razočaranja dolaze kad su nam veća očekivanja od odlučnosti. Radi se o vizualizaciji prije samog početka i osiguravanju da odlučnost premaši očekivanja kako ne bismo ostali razočarani. Rekao je da je, prije nego preuzmete bilo koji zadatak, dobro malo prosjediti s njim, a ne se odmah baciti na posao. Samo sjedite s njim, vizualizirajte ga i zamislite kako bi moglo biti. Koji najveći potencijal možete postići s tom aktivnosti? Morate znati kamo želite stići prije nego krenete hodati. Na taj način valja vizualizirati sve aspekte.
Primjerice (u mom gornjem slučaju), tko je publika? Koju poruku pokušavate prenijeti? Koja je razina pažnje ljudi? To je danas vrlo važno. Također, kad bi to pogledao potpuni stranac, što očekujete da on osjeti ili učini? I kako bi se trebali osjećati određeni ljudi nakon što dobiju vašu uslugu/proizvod? Očekujete li da to podijele s prijateljima? Hoće li razgovarati o tome? Sve te aspekte treba vizualizirati u jednu cjelovitu sliku.
Također je spomenuo kako su današnje razine pozornosti vrlo niske, dok su razine distrakcije vrlo visoke. Sa svime što radimo, ako uzmemo u obzir vizualno i audio predstavljanje, trebali bismo imati na umu da tema sama po sebi mora biti vrlo privlačna ili vizualni elementi toliko atraktivni da privlače pažnju.
To je dakle prvi savjet koji je podijelio: vizualizirajte aktivnost prije nego zaronite u nju.
A sljedeće je govorio o uspjehu. Za Mohanjija je uspjeh zadovoljstvo. A iz zadovoljstva proizlazi sreća. Dakle, kad nešto radite, nemojte se previše zamarati rezultatima ili bilo čim drugim, već samo time da ste zadovoljni, da ste to učinili najbolje što ste mogli. On kaže da je razlog zašto mnogi ljudi nisu uspješni taj što su previše usredotočeni na rezultat. Fokusirani su na neki određeni rezultat koji može ili ne mora doći, a kad ne dođe, razočarani su. Ako se dogodi, zadovoljni su rezultatom, a ne ciljem ili vizijom. Dakle, kad god očekivanja nadmašuju odlučnost, otvoreni smo za razočaranja. A to je zato što rezultat i ono što iz njega proizlazi stavljamo iznad odlučnosti da se postigne cilj ili podrži viziju.
Ako imate više odlučnosti, neće vas puno brinuti rezultati. Ukoliko ne postignete željeni rezultat, bit ćete u miru makar se ne ispunila vaša očekivanja. Ako to nije bilo u skladu s ciljem ili vizijom, radit ćete nešto drugo, promijeniti smjer ili probati nešto novo. A ako su sva vaša očekivanja vezana uz rezultate, a oni se ne dogode, što onda slijedi? Nezadovoljstvo, razočaranje. Motivacija bude pogođena.
Odlučnost bi trebala biti povezana s ciljem koji ima jasnoću: trebao bi postojati vrlo jasan cilj. Trebala bi postojati jasnoća oko toga što će se dogoditi, što će se postići, i tada odlučnost postaje saveznik da se to uistinu dogodi. I rezultati dolaze sami.
To su dvije stvari koje sam preuzeo i koje primjenjujem u svome radu i dovršavanju ovog zadatka. Budući da nisam bio uzeo u obzir tu sliku, jer sam u žurbi odmah prionuo na posao, propustio sam dio o vizualizaciji – što se pokazalo prilično neučinkovitim, jer sada moram ponovno raditi, što nisam očekivao.
Također je spomenuo da postoji razlika između napornog rada i svrhovitog rada. Raditi svrhovito znači da počinjemo izražavati viziju. To znači, viziju izražavamo sa svrhom, dok je naporni rad samo aktivnost. Rekao je: „Znaš, magarac naporno radi. Ali on nema pojma zašto tako radi ili što nosi. On to radi zbog rada. Dok, kad radiš sa svrhom, ideš ka cilju; radiš ka ostvarenju vizije. Malo je zadovoljstva u radu ako ne znamo koja je vizija ili čemu težimo“.
Nuspojava imanja jasne vizije i ciljeva i svrhovitog rada jest niža razina distrakcija, jer ste se usredotočili na to gdje želite ići i što želite postići.
Ovo su dvije glavne stvari koje su proizašle iz tog razgovora:
- Vizualizacija prije početka aktivnosti – pogledati sve aspekte; kako izgleda svaki dio, kakav je osjećaj.
- Osigurati da odlučnost bude veća od očekivanja kako ne bismo bili otvoreni za razočaranja i ono što iz njih proizlazi. Sjetiti se da zadovoljstvo dolazi od dovršetka; gledati ne rezultate same za sebe, već vizije izražene u svijetu i dobro obavljen posao u skladu s našim najboljim mogućnostima.
17. dan Lekcija – Intenzivni izrazi (koje neki vide kao grdnju ili ljutnju)
Dobro jutro svima.
Danas bih želio govoriti o Mohanjijevom intenzivnom izražavanju. Neki bi mogli smatrati grdnjom, prekoravanjem kao što znaju ljudi bliski Mohanjiju koji su to i sami imali priliku osjetiti. Palo mi je na pamet da danas pričam o tome, s obzirom da neki ljudi ovakve momente izjednačavaju s ljutnjom. Mohanji kaže, a i drugi ljudi govore kako zna biti teško uz majstora jer tu nema predvidljivosti.
U jednoj diskusiji s Mohanjijem i ostalima u kući, pričali smo o majstorima koji koriste poprilično divlje metode sa svojim učenicima. Neki od njih grde, neki zlostavljaju, a za neke se čak znalo da tuku svoje učenike. Na prvi pogled, ovo može izgledati ekstremno ili zbunjujuće za ljude.
No, ono što sam naučio čitajući, čak i prije nego sam upoznao Mohanjija, jest da majstori uvijek djeluju kroz svrhu. Njihov zadatak je da uzdižu ljude, tako da od njih nikada ne dolazi grdnja ili ljutnja kao takva. A majstori, posebno oni unutar Dattatreya tradicije, nemaju granica. Stoga koriste razne metode kako bi izvršili misiju.
Na primjer, ne znam je li ovaj majstor iz Dattatreya tradicije, ali netko mi je pričao o učitelju na Himalaji koji bi zapravo bacao kamenje na ljude. Nemojte me citirati o ovome, ali mislim da kada bi ga ljudi dolazili vidjeti, gađanje kamenjem je za njih bio blagoslov jer bi to odnosilo nešto od njih.
Mohanji je također govorio o Gorkhe Gurujiju, vrlo poznatom majstoru sa reputacijom okrutnosti. Neki od njegovih učenika su stvarno visoko pozicionirani poslovni ljudi u Indiji, poput vlasnika velikih korporacija. I kad ga idu vidjeti, zlostavlja ih, naziva ih lopovima, varalicama, svašta. I oni i dalje idu k njemu. U svemu tome on nešto odnosi od njih. Upoznao ga je i Mohanji. I na iznenađenje njegovih učenika koji su mislili da će dobiti jednaki tretman zlostavljanja, Gorkhe Guruji ga je dočekao s velikom časti i poštovanjem. Bilo mu je čak ponuđeno da sjedne na njegovu stolicu, što je ogromna čast. O tome ću govoriti u drugoj lekciji.
Da se vratim na bit, kad čujem takve priče, zahvalan sam što sam s Mohanjijem jer je nevjerojatno ljubazan, vrlo strpljiv i brižan. Ali, definitivno je bilo trenutaka kad sam, da tako kažemo, izvukao deblji kraj. U tim mi je trenutcima bilo nevjerojatno nelagodno, vrlo intenzivno, steže utrobu do srži. To je poput shvaćanja i nervoze u želucu zbog činjenice da nešto nije učinjeno kako treba.
No, ono što sam naučio iz ovih situacija je da uvijek postoji svrha. I da to nije ljutnja; nije grdnja; to je zapravo intenzivan izraz. I takva izražavanja uklanjaju blokade. Moguće je da se (u meni ili kome drugome) razvila neka negativnost i, ovisno o veličini blokade, razina intenziteta izražaja će rasti.
Na primjer, ako morate pomaknuti gromadu, upotrijebit ćete mnogo više snage nego da morate podići i pomaknuti kamen. Znači, ovisi o situaciji. I, jednom kad se to dogodi, kad prođe tzv. eksplozija, kad je to intenzivno izražavanje gotovo, nema preostataka, nema razvlačenja, nema vraćanja na to – bilo je, prošlo je, gotovo je.
S Mohanjijem sam sada već nekoliko mjeseci. I nekoliko puta sam iskusio raspon tog intenzivnog izražaja. I znam da je to uvijek s razlogom. Uvijek nakon toga osjećam da se nešto transformiralo, nešto se pomaknulo. Jako je velika razlika između ovoga ili situacije gdje je netko ljut ili kad se nekoga grdi, jer to ostavlja trag.
Kada je netko ljut ili nekoga grdi, to općenito ne ostavlja dobar osjećaj ni osobi kojoj je to upućeno ni osobi koja to upućuje. Dakle, možete to razvrstati u dvije kategorije. Jedna je kada očekivanja nisu ispunjena, što stvara ljutnju, a to je zapravo slabost. Ljutnja je uvijek slabost jer onečišćuje osobu koja je ljuta. Ta ljutnja ostaje s nama; remeti naš unutarnji svijet, naš sustav i ostavlja talog. Nakon toga može doći do žaljenja i osjećaja krivnje, što čak može utjecati na samopoštovanje. Druga, blaža kategorija je kad majka iz brige i obzira prema djetetu izgrdi dijete. Ona pokazuje ljutnju i ima dobru namjeru, makar i to može ostaviti utisak.
Promatrao sam i primijetio da, kada dođe do ovakve situacije, Mohanjijeva reakcija odražava moje unutarnje stanje. Ovisno o tome kako sam, može se izmjeriti interakcija; skoro je kao dobar barometar. To je odraz mene u ogledalu. Dakle, ako sam otvoren, miran i dođem s više svjesnosti o situaciji, intenzitet je mnogo manji. Tada je to više razgovor, diskusija o točkama za poboljšanje ili manjim ispravkama.
Ali ako iz nekog razloga dođem k njemu s obranom, negativnošću, pa čak i s egom ili ponosom, to je druga priča. Pogotovo ego i ponos, oni definitivno bivaju pogođeni. Jer za ego nema mjesta u ovakvoj situaciji. Znate, prakticiramo nesebičnost, poniznost. I mislim da biti egoist i imati veliki ponos u tome nije moguće. To je dio svakodnevne prakse življenja s poniznošću. Kao što Mohanji kaže: “Čovjek minus ego jednak je Bogu.” Dakle, to je to putovanje.
Ono što smatram i što sam naučio je da su ti trenuci intenzivnog izražavanja korisni, zapravo su kao upozorenje, vodič da sam možda skrenuo s putanje. Ovisno o tome koliko ćete daleko odmaknuti od puta ili se kretati u određenom smjeru, intenzitet tog izraza će rasti kako bi vas vratio na putanju. Dakle, to je vodič, pomoć i poticaj da se vratite na pravi put i nastavite hodati.
Današnja lekcija bila je o intenzivnim izrazima Mohanjija i drugih majstora, koji to rade sa svrhom, a ne iz ljutnje.
Želim vam sjajan dan i do skora!
18. dan – Ne dopustite da savršenstvo bude neprijatelj napretku. Djelujte, učite na greškama i rastite.
Dobro jutro svima.
Danas ću vam prenijeti lekciju koja se nastavlja na opću temu „prvo akcija“ i kako podupirati aktivnosti. Radi se o griješenju, učenju i nastavljanju dalje.
Mohanji je puno pričao o napravljenim greškama, o nesrećama i ozbiljnim događajima koji su utjecali na njegov život – na primjer, gubitak kćeri Ammu i poslovna izdaja. Njegov lik je bio potpuno oblaćen, no usprkos svemu, nastavio je hodati naprijed. Čak i sada, često govori kako se ne boji pogriješiti niti smatra da su njegovi smjerovi, ideje ili vizije uvijek najbolji. Zapravo, on potiče mene i druge da imamo bolje ideje od njegovih. Ovako kaže: “Ako preuzmete moju viziju i uspijete ju poboljšati, jako sam sretan.”
To on želi. I na taj je način postavio sve platforme, svaku sa državnim liderima i timovima, jer bi volio da svi poduzimaju korake kojima bi se sve unaprijedilo. To bi značilo da su platforme prosperirale, da je svijet od toga imao dobrobiti, a znači i da će dobrobiti imati buduće generacije koje će naslijediti platforme. Svaki tim ima svoje lidere i oni su potpuno autonomni; imaju slobodnu volju da oblikuju smjer unutar širokih granica vizije. To je prava privilegija.
Jednu lekciju koju sam naučio od Mohanjijevog pristupa i načina rada je da krenemo u akciju, da budemo odvažni i da radimo ono u što vjerujemo najbolje što možemo. Ako iza toga stoji čistoća namjere, treba ići za tim. Ranije sam imao tendenciju ili naviku (vjerojatno zbog straha od pogreške, osuđivanja i straha od toga što bi drugi ljudi mogli misliti) da prije poduzimanja neke akcije provjerim je li sve u redu i ispravno. Sve je trebalo biti savršeno: prezentacija je morala biti točna, sve dobro promišljeno, sve mogućnosti procijenjene, konzultirao bih se s drugim ljudima, tražio savjete itd. I na kraju, malo toga bi se dogodilo, samo ideje i rasprave.
Dakle, uz snažno ohrabrenje, ovo mi je bio poticaj da napravim korak i provedem ideje u djelo. Jer tek tada, naučio sam, kreiram svoje životno iskustvo. Tek kad sam nešto napravio, kreirao sam si iskustvo u životu. I samo iz tog iskustva možemo nešto naučiti i rasti. No, ako ništa ne poduzmemo, ako ne iskoristimo priliku, nemamo mogućnosti za rast. To može uzrokovati stagnaciju, frustraciju i razočaranje, što bi mi se ponekad dogodilo u takvim slučajevima.
Naučio sam i da je jedan od mojih najvećih strahova – strah od pogreške zapravo strah od toga što će drugi ljudi misliti. Uvijek će biti ljudi kojima se sviđa neka ideja ili nešto i ljudi kojima se ne sviđa, a bit će i onih kojima je potpuno svejedno. Dakle, to je strah koji ne donosi ništa vrijedno.
Pouka je da je dobro usuditi se i dozvoliti greškama da se dogode, a potom ih iskoristiti za napredovanje. Ne radi se tu o namjernim greškama. Radi se o svjesnosti da ne moraš biti savršen. Savršenstvo je nepotrebno jer može biti neprijatelj napretka.
Isto vrijedi i za konzultiranje s drugim ljudima jer ponekad, što više različitih mišljenja čujemo, postajemo konfuzniji. A u velikoj organizaciji poput ove, postoje mnogi ljudi s kojima biste se voljeli posavjetovati i čije mišljenje biste rado uzeli u obzir, no imajući u vidu koliko bi vremena trebalo za tako nešto, ispostavlja se da to naprosto nije praktično.
Naučio sam da je ponekad bolje krenuti i započeti nešto što se potom može razvijati, umjesto trošiti previše vremena na rasprave ne bi li se postigao konsenzus. S obzirom na veličinu i širinu ove organizacije koja pokriva puno različitih zemalja i vremenskih zona, to nije praktično. Bolje je sa samo nekoliko ljudi provjeriti razboritost ideje i zatim krenuti u akciju.
To ne znači da se posao obavlja bez poštivanja drugih ljudi ili usprkos njima, jer napredak traži pažljiv tretman. Naučio sam dakle i da brza akcija može prouzrokovati nepredviđene posljedice i greške ako se krećemo toliko brzo da ljude i situacije gubimo iz vida. Opet ponavljam, dokle god možemo poboljšati situaciju označenu kao pogrešku, to je u redu.
Ova svijest, ova lekcija o pokretanju u akciju i prihvaćanju da će se pogreške događati, i ispravljati, poboljšavati, donosi mi više slobode. Osjećam to. Kada je svrha za više dobro, strahovi se smanjuju i ono što je najvažnije, na kraju dana mogu reći da sam iskusio život.
Dakle, mogu se izražavati, griješiti i znati da je to u redu, učim i neprestano rastem. To je poput slobode koju smo imali dok smo odrastali kao djeca, padali i ponovno ustajali.
Ovo je današnja poruka uz temu djelovanja sada, djelovanja danas i prihvaćanja mogućnosti pogrešaka kao i nedopuštanja savršenstvu da postane neprijatelj napretku.
19. dan – Kako sam razvio vjerovanje, vjeru i povjerenje u Mohanjija
Dobro jutro svima. Danas želim s vama podijeliti iskustvo i lekciju o važnosti vjerovanja i vjere. Ideja da vam to ispričam proizašla je jutros iz razgovora s Mohanjijem.
Pričali smo o programu ‘Uloži u svjesnost’ (eng. ‘Invest in Awareness’). Iznio je sjajno značenje puta duhovnosti, podsjećajući kako je to individualno putovanje i kako je sve što je u životu činio bilo usmjereno ka pronalaženju sebe. Sada vodi druge da pronađu sebe. To je njegov fokus.
Pričali smo kratko o vjerovanju. Moj um je odmah prizvao situaciju koja se dogodila u kući prije nekoliko mjeseci. Trebao sam povjerovati onome što je mom umu bilo teško shvatljivo jer drugog objašnjenja nije bilo. Uspjelo mi je to uz povjerenje u Mohanjija i korištenje filtera vlastite logike kako bih ponovno potvrdio zašto imam povjerenja u njega i kako bih mogao vjerovati da se ova situacija uistinu dogodila.
Kao što sam već ranije spomenuo, ja nemam sposobnost da vidim izvan uobičajenog. Znam da to neki drugi mogu, Mai-Tri i MTM praktičari na primjer. Čuo sam mnogo priča. No iako ih smatram zabavnima i definitivno fascinantnima, uvijek sam pazio da se, u svemu što radim, oslanjam na vlastito iskustvo i uvjerenje, a ne na iskustvo nekog drugog. Iako vjerujem ljudima, znam da neki ljudi mogu mijenjati mišljenje. Ovo je nekoliko Mohanjijevih savjeta koje sam zapamtio kad sam ga prvi put sreo prije dvije godine na Satsangu: „Nitko ne treba ništa slijepo vjerovati. Ima dovoljno prostora da si ljudi daju vremena, da steknu svoje iskustvo i razviju uvjerenje ili povjerenje.” Također je rekao, “Jednom kad se odlučite, držite se toga, to je onda dobro za vas, jer tada možete ići dalje. Počnete kopati tamo gdje stojite i na kraju ćete doći do vode. “
A ovo je proizašlo iz ove priče. Jednog jutra, pred par mjeseci, sjedili smo dolje na našem jutarnjem sastanku. Mohanji je davao smjernice ili upute o zadacima kojih se ne mogu više sjetiti. Sjedio sam na podu, a Mohanji na stolici. Razgovarali smo i imali kontakt očima, a onda je on usred rečenice jednostavno stao. Pogled je skrenuo prema prozoru, gledajući u drugom smjeru. Nastala je potpuna tišina. Bio sam zbunjen jer je ovo bilo skroz neobično. Zamislite da razgovarate s nekim, razgovor normalno teče, a onda odjednom, on se iznenada zaustavi i gleda na drugu stranu. Velika promjena.
Nakon toga je ustao, što je bilo još čudnije i napravio je nekoliko koraka naprijed. Sve u tišini, nismo pričali. Uzeo je jastuk, stavio ga na pod usred sobe i spustio se koljenima na jastuk. Dakle, ja sjedim; on je nekoliko koraka preda mnom na koljenima okrenut prema prozoru.
A onda se postavio u položaj skleka. Bio sam potpuno zbunjen. Stvarno nisam mogao razumjeti. Razmišljao sam, je li ovo improvizirani jutarnji trening? Hoću li nešto naučiti iz ovoga i pridružiti mu se, možda da i ja počnem raditi sklekove? Nisam shvaćao. Počeo je raditi sklekove. Ne sjećam se koliko ih je napravio. Onda je ustao, vratio jastuk, sjeo, pogledao me i rekao: “Nego, gdje sam ono stao?” Kao da se ništa nije dogodilo, kao da je sve ovo bio plod moje mašte.
Ako si pokušate predočiti ovu scenu, prilično je nagla. Samo gledati sve to što se događa i onda da naglo završi – bio sam zapanjen! I Mohanji mora da je jasno osjetio moju zbunjenost. Samo je ležerno rekao da je netko umirao. Da su bili u bolnici. Mislim da je rekao da je ta osoba bila na aparatima i rekao je da su mu se molili, zato je morao pomoći. Morao je vratiti osobu u život.
Znači, razgovarali smo o nekim posve svakodnevnim temama. I onda se dogodila ta situacija. Nisam se mogao suzdržati i sav zbunjen odmah sam upitao: “Ali kako je to uopće moguće?” Na što je on odgovorio: “Pa što bi ti, znanstveni dokaz?” Moj um je odustao. Shvatio sam da bi to bilo nemoguće pojmiti.
Imao sam slično iskustvo kad sam prvi put upoznao Mohanjija prije par godina. Dogodila se situacija koju moj um jednostavno nije mogao prihvatiti.
To mi je bila lekcija i sjela je sad na svoje mjesto, nakon ponovnog pokretanja razgovora oko vjerovanja i vjere i mislim da bi mogla biti od koristi još nekim ljudima. Ono što sam shvatio jest da kad ne mogu vidjeti sam, a kad kažem ‘vidjeti’, ne mislim samo na fizičko, već na sagledavanje puno dubljeg rada koji stoji iza svega što Mohanji čini, onda sam barem svjestan da se nešto događa. Meni se nije puno govorilo, ali sam ipak doživio velike životne transformacije. Nije bilo: ‘Dobro, sad radi ovo, sad radi ono, ovo je tvoja lekcija’, kao u školi. Sve se samo događa, jednostavno, potpuno prirodno.
Kada postoji situacija koja je onkraj shvaćanja, što vi radite? Što ja radim? Realno, imao sam dvije opcije: mogao sam vjerovati ili sam to mogao odbaciti. Ono što sam shvatio pomoglo mi je da ostanem stabilan u tom vjerovanju, jer sam lako mogao zauzeti stav da je to bila potpuna ludost. Ali to sam sad shvatio i metoda koju koristim (o kojoj smo jutros pričali), jest da kad ne mogu nešto vidjeti sam, moram uključiti vjerovanje. To je jedino čega se stvarno mogu držati. Ali to nije slijepo vjerovanje. Trebam imati uvjerenje u nešto, nešto na što se odabirem osloniti.
Tu mi je pomoglo vjerovanje i neka vrsta logičkog razumijevanja jer sam racionalna i veoma logična osoba. Shvatio sam da u potpunosti vjerujem Mohanjiju. Osjećam se potpuno sigurno u njega. Opet sam se morao poslužiti svojom logikom: Zašto? Zašto sam vjerovao? I kako sam bio tako siguran da mogu imati to povjerenje? Dakle, za mene je lekcija da imam nekoliko podsjetnika na koje se uvijek mogu vratiti ako mi se um nekako pokoleba. Prvi je vrlo jasan, on ništa ne traži od mene. Ništa! Do mene je, prilika se ukazala a ostalo je moja vlastita slobodna volja i doprinos. Da, doživio sam veliku transformaciju u svom životu otkako sam upoznao Mohanjija. Moje vlastito iskustvo bivanja s njim je nešto u što mogu vjerovati, znajući da on ništa ne traži. Zatim drugi: on je potpuno dosljedan. Sve o čemu priča otkad sam ga upoznao, on i živi. Već sam mjesecima s njim. On živi točno ono što kaže, i to se nije promijenilo otkad sam prvi put došao u kontakt s njim.
Nema ni nikakvog pritiska da ga slijedim ili budem s njim. Njemu ne treba ništa i potpuno je siguran; personificirana poniznost. Tada sam shvatio da nije imao razlog da ovo izmisli. Vidio sam taj događaj, vidio sam to iskustvo, iskreno mi je rekao, i to se dogodilo. Dakle, vjerujem. Mislim da kad se takvo vjerovanje razvija s više dosljednosti, tada to postaje vjera. Mislim da je ovo još nešto što je jako važno.
Dakle, ovo je poruka za danas koja vam možda može pomoći u razmišljanju ili vjerovanju – vjerujući svom iskustvu i koristeći logiku kako bi se iskustvo ili vjerovanje ojačalo, sama vjera postaje jača. Tako sam naučio da je vjerovanje nevjerojatno važno kad ne možete sami nešto vidjeti ili iskusiti.
I vjerovati u pouzdan izvor. Dakle, imati nešto čemu možete vjerovati kako bi usidrili to vjerovanje jako je važno. Dakle, prvo vjerovati u sebe, u svoje iskustvo, a onda ako to nije dostupno vjerovati u pouzdan izvor, a što se mene tiče, znam da u potpunosti vjerujem Mohanjiju.
Logika donosi daljnje razumijevanje tako da vjera ostaje stabilna.
To je poruka za danas. Nadam se da ste uživali. Također se nadam da vam se svidjela ova priča i da ste mogli zamisliti situaciju koja se dogodila. Bio je to popriličan šok.
Želim vam sjajan dan.
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=2XpdbzJ5CV4&ab_channel=MohanjiOfficial
Mohanji Hrvatska 