Lekcije:
1. – 19. dan
- dan – Tko je Mohanji, 2. dio
- dan – Povećajte svoju produktivnost, jedite svjesno
- dan – Iz dubina neznanja, došao si sa svjetlom i podigao nas
- dan – Vrste povezanosti i važnost dosljedne veze
- dan – Zašto Mohanji savjetuje hranjenje bića zraka, Zemlje, vode i ljudi
- dan – Pozicioniranje i kako izgraditi pozitivnu reputaciju
- dan – Mohanji kao prijatelj i savjeti za povećanje učinkovitosti
- dan – Harmonija i Ahimsa kod kuće
- dan – Što treba i što ne treba raditi u životu
- dan – Kućanski poslovi ili služba
- dan – Ako ste na terenu, igrajte
20. dan – Tko je Mohanji, 2. dio
Dobro jutro svima. Nadam se da je pred vama sjajan dan.
Jučer sam govorio o svojoj vjeri i povjerenju u Mohanjija, kako se to razvilo, kako sam morao koristiti svoju logiku da savladam neke prepreke. Danas nastavljam ovu temu uz pitanje koje sam postavio u ranijim snimkama: ‘Tko je Mohanji?’. Jer i dalje, što više vremena provodim s njim, sve manje doista znam o njemu. Mogu vidjeti samo što mogu vidjeti, ono što je u meni. Iako sam fokusiran na vrlo zemaljska pitanja, uvijek se događa mnogo više od toga. Mnogi ljudi se povezuju s njim; on dopire do mnogih ljudi, unatoč činjenici da fizički sjedi preda mnom.
On ništa ne pokazuje, dokazuje niti pokušava objasniti. Ako ikad postavim pitanje ili ga netko drugi pita, on jednostavno kaže: “Radim svoj posao”. U početku je to bilo teško razumjeti jer je malo toga vidljivo izvana. Sada je prirodno došlo do prihvaćanja i povjerenja.
Potpuno u miru kaže: “Oni koji imaju oči da vide, vidjet će, a koji nemaju, neće, i to je u redu.” Bio sam iznenađen jer se to odnosi čak i na druge Swamije, jer ih zbunjuje, s obzirom na to da Mohanji ne dolazi s jedne od tradicionalnih staza ili puteva. Sam si je prokrčio put.
No, oni koji rade Mai-Tri i MTM mogu vidjeti njegov rad. Kad sam ga pitao o tome, je li to cijela slika ili se tu još nešto događa, nasmiješio se i rekao: “Radim svoj posao, radim mnogo toga.” Malo toga se vidi izvana.
Iskustvo koje sam želio podijeliti jedan je od suptilnijih načina na koji Mohanji može raditi i ljudima pružiti iskustva. No, morate biti fino ugođeni da biste ih uhvatili. Mislim da mi je netko i ranije rekao kako je Mohanji vrlo skroman i kako lako može pasti u sjenu ako mu dopustiš; jednostavno otiđe. Morate pažljivo promatrati.
I prije nego sam upoznao Mohanjija, dugo sam tragao. Tražio sam odgovore. Odgovore na pitanja koja nisam ni znao. Tražio sam nešto – u duhovnim zajednicama, praksi joge, Teozofskom društvu, pa čak i masoneriji dugi niz godina. U dubokim pitanjima tražio sam i tražio.
Jedno pitanje koje je izniknulo od kad sam sreo Mohanjija je: „Dosežu li i ti prethodni putevi izvor?“ Bilo je to jedno čisto mentalno pitanje. Izbjegavam Mohanjiju postavljati ovakve vrste pitanja jer poštujem njegovo vrijeme; ima puno posla i želim zadržati interakciju samo na onome što radimo u danom trenutku. Znao sam da je ovo pitanje samo radi mog interesa, za zadovoljenje mog uma, ali golicalo me jedno izvjesno vrijeme.
Dolje u kući je uredska soba s pripojenom kupaonicom, a u njoj se nalazi polica s mnogo sjajnih knjiga. Mohanji je otišao u kupaonicu a ja sam držao ručnik da si obriše ruke kad izađe. Kad je izašao, pogledao je policu s knjigama i rekao: “Uzročno tijelo” i izašao; nije bilo rasprave. Sjetio sam se u tom trenutku da kad smo s Mohanjijem, sve ima potencijal da bude učenje ako pažljivo promatramo. Jer općenito, njegov život je poruka. On živi svoju poruku. On živi svoje učenje.
Odlučio sam: “U redu, ‘Uzročno tijelo’, tu je knjiga, idem je pogledati.” Uzeo sam knjigu s namjerom da je kasnije čitam. I čim sam uhvatio malo vremena, preletio sam na brzinu preko dijelova koji su me privukli, i naravno, našao jasne odgovore na pitanja koja su me zaokupljala. Moj um je bio zadovoljen, vratio sam knjigu natrag na mjesto.
Ovo se može činiti vrlo malim, ali za mene u to vrijeme bilo je prilično duboko. Jer opet nije bilo ništa izvana vidljivo, ali on je odradio svoj posao. Čak i za najmanju glupost koja mi je bila na umu, premda to nisam verbalizirao, dobio sam odgovor, i to se završilo.
Ne znam zapravo, tko je Mohanji, kako radi, ali definitivno je mnogo više nego što mogu pojmiti. Sjećam se da sam u ranijim danima, prije nego sam počeo živjeti s njim, pokušavao dokučiti ‘Tko je on?’ Nisam ga baš mogao obuhvatiti. I jedna stvar koja mi je zaista zapala u oči je da, dok sam listao Facebook, stizali su postovi i fotografije svih ljudi koje je sretao, posebno svih ovih velikih majstora, sveca visokog statusa. Kad se osvrnete na to, primjećujete kako iskazuju veliko poštovanje prema Mohanjiju. Obasipaju ga poštovanjem. A svi su iz različitih linija. Kao da se okupljaju majstori svih linija; povezuju se tako s Mohanjijem – iz Siddha, Kriya, Shakti linije, svakako iz Avadhoota linije; veliki majstori, Siddhe i sveci poput Devi Amme, koja je Mohanjija nazvala “Prijateljem svemira”. Zatim mu je Avadhoota Nadananda dao titulu Brahmarishi; zatim je tu Ganeshananda Giri, odani učenik Shirdi Sai Babe, kojem je Sai Baba rekao: “Znaš, moraš pronaći Mohanjija“. Zatim, Vittal Babaji je Mohanjiju dao titulu Raja Yogi i Vasudev Swami, veliki majstor i poklonik Bhagavan Nityanande, a ima ih još mnogo više. Na primjer Gorkhe Guruji, o kojemu sam pričao, bio je veliki majstor i želio je da Mohanji sjedne na njegovu stolicu nakon što je pred ljudima u javnosti izjavio da je Mohanji dio Dattatreye.
Dakle, takvo poštovanje od svih ovih ljudi. Ne znam tko je Mohanji, ali primjećujem da ima nešto što svi ti veliki ljudi poštuju i vide u Mohanjiju.
Nadam se da je pred vama sjajan dan. Čujemo se uskoro.
21. dan – Povećajte svoju produktivnost, jedite svjesno
Današnja lekcija je prisjećanje na savjet koji mi je dao Mohanji kada sam prvi put došao u kuću i pokušavao se u prvim mjesecima uskladiti s njegovim tempom rada. Kažem uskladiti se s njegovim tempom, iako je i taj moj usklađeni tempo bio spor za Mohanjija. Radilo se o hrani i učincima koje hrana može imati na našu produktivnost.
Prije nego krenem s tom pričom, želio bih vam prenijeti malo ovdašnje atmosfere u kući, jer sam jutros, ušavši u Mohanjijevu sobu, shvatio da ga čak i životinje (i sva bića) vrlo rado žele vidjeti.
Već sam spominjao da mnoga bića oko kuće dolaze vidjeti Mohanjija. Ima ptica, vjeverica i malih bića kao što su mravi. A sada se odnekud pojavila vrlo zahtjevna mačka – jako glasna i uvijek traži hranu. A vjeverice je ne vole. Viču i grde ju s drveća, i to jako glasno, poput auto-alarma. Toliko se toga događa ujutro! Hranu redovito stavljamo vani. Ujutro Mohanji sjedi u svojoj sobi na stolici pored prozora. Podiže zavjesu i otvara prozor, jer dolaze ptice. A onda one sjednu i pjevaju.
Dolaze ga pozdraviti. One zapravo ne žele ništa, dođu ga samo vidjeti i sretne su. Kad pogledate Mohanjija, vidite da i njega to čini sretnim, smiješka se.
Ima jedna vjeverica koja voli prići blizu. Popne se do prozora, podigne glavu i samo provjerava je li Mohanji tamo. I onda sretna nastavlja u dan. Prije nekoliko mjeseci, Mohanji je običavao jesti ručak u prizemlju odakle se sa stola direktno gleda u dvorište. Životinje bi stajale u dvorištu, u vrtu ili pokraj zida gdje ih hranimo, gledajući prema vratima kuće. Vjeverica bi dolazila na ručak. No prije nekoliko mjeseci Mohanji je ozlijedio stopalo i dosta je vremena provodio u svojoj sobi. Ta vjeverica bi tražila Mohanjija, došla bi samo baciti pogled, vidjeti ga na tren. Jedan dan kad sam bio u njegovoj sobi, vjeverica je bila gore i tražila ga je, pokušavala je kroz otvore na zavjesama vidjeti je li Mohanji tamo. To je tako slatko.
To je sporedna priča, ali je vezana uz hranu. Ovdje doručkujemo, ručamo i večeramo kao i većina ljudi. Hrana je zaista ukusna i za mene je to bila prilična novost, pošto mi je indijska kuhinja nova – dose, upma i sve to. Zaista sam u svemu uživao i puno jeo. A kako se period uživanja i prilagodbe počeo pretvarati u sve više posla, tempo se ubrzao. Malo sam se s tim mučio. Bio sam umoran zbog ranog ustajanja i ulaska u onu ranojutarnju rutinu. Trebalo mi je neko vrijeme.
Mohanji mi je jednog jutra rekao: “Nevjerojatan si, znaš… u mojoj prisutnosti i energiji ove kuće, ti zapravo postaješ tamasičan!! To je stvarno zanimljivo.” Sada to zvuči smiješno, ali u ono vrijeme nije mi bilo nimalo smiješno. Vodio sam bitku s umorom tijekom dana, manjkom energije – sveukupnom tromošću.
I onda mi je ispričao priču o učitelju i učeniku.
Učenik je bio u potrazi za svojim Majstorom i tražio je prosvjetljenje.
Pitao je učitelja: “Što trebam učiniti da se prosvijetlim?”
Učitelj je odgovorio jednom jednostavnom riječju: “Hrana.”
Učenik je bio jako zbunjen.
Vratio se natrag i vjerojatno nastavio obavljati svoje poslove. Nakon nekog vremena vratio se učitelju i jednako zbunjen ponovno postavio isto pitanje: “Kako mogu postići prosvjetljenje?”
Učitelj je jednostavno rekao: “Hrana.”
Učenik je pomislio kako je taj tip lud.
Ali najednom se nešto promijenilo. Počeo je promatrati hranu. Što je hrana? Što mu je značila? Kakav je bio njegov odnos prema hrani? Koliko je žudio za hranom? Koliko je želio hranu? Kakvi su bili učinci hrane?
Počeo je shvaćati koliko ima vezanosti za hranu, za vrijeme u koje će jesti, za količinu, okuse za kojima je žudio, slatkim, slanim, shvatio je koliko je jeo nesvjesno, kako je jeo čak i kad nije bio gladan, samo zbog aktivnosti i navike jedenja.
Odatle je počeo shvaćati da postoji nesvjesna aktivnost i uspostavio je disciplinu kontrolirajući unos hrane.
Ne mogu se sjetiti ostatka priče, ali otprilike to je bila suština. Tu sam poruku izvukao.
Rekao je dalje kako mu se čini da je moja letargija nastala kao posljedica količine hrane koju sam jeo. Pričao je o yogijima, bhogijama i rogijima. Yogiji jedu samo da bi održali tijelo, da prežive. Bhogiji jedu za zabavu, za materijalno zadovoljstvo. A rogiji su oni ljudi koji više ne mogu jesti jer su toliko konzumirali hranu kao bhogi, da sada imaju neku bolest. Znači, klasifikacije: yogi, bhogi i rogi. Sjetio sam se i Acharya treninga, kada je bio vrlo jasan s omjerom hrane koju trebamo unijeti kako bismo mogli održati koncentraciju, budnost i svjesnost (program je bio intenzivan) – omjer u želucu bio bi jedna trećina hrane, jedne trećina vode i jedne trećina zraka.
Ako smo svjesni da trebamo jesti samo za održavanje tijela, onda unosimo samo onoliko hrane koliko našem tijelu treba da funkcionira i bude zdravo. No, skloni smo se prejedati i jesti nesvjesno, što sam ja definitivno činio. Jeo sam tu finu hranu koliko god sam mogao. Tek bih završio s doručkom, hrana bi još bila tamo a ja bih pomislio: “Ma uzet ću još malo” i sve bih to pojeo.
Ali ono što se tada događa je da se sva energija usmjeri na probavu u želucu. Najčešće se sve to ni ne probavi jer nam toliko ni ne treba. Tada to stvara osjećaj letargije, iscrpljenosti, umora.
Dao mi je tada savjet da pokušam jesti manje porcije hrane i da, ako je moguće, prepolovim porcije. A za večernji obrok da uzmem nešto vrlo vrlo lagano. Učinio sam to, i nakon nekoliko tjedana, mogu reći da se definitivno nešto promijenilo. Više nisam bio onako umoran tijekom dana kao nakon jela, jer nisam onoliko puno jeo. Nisam imao taj pad energije. I postao sam svjesniji i ukusa i žudnje za određenim okusima.
Također, počeo sam izbjegavati emocionalalno jedenje kao prije ili jesti iz navike samo zato jer je bilo nekakvih grickalica. To je unijelo više jasnoće i energije u dan.
Dijelim ovo samo kao pouku. Ne bih nikome savjetovao da radi drastične promjene u prehrani jer ja definitivno nisam doktor. Vjerojatno bi najbolje bilo prvo se konzultirati s liječnikom. Ali mislim da je glavna lekcija svega toga da budemo svjesni što jedemo, količine koju jedemo i koliko jedemo iz navike i emocija, umjesto stvarne potrebe tijela za održanjem.
Prejedanje i prekomjerna konzumacija može donijeti letargiju i umor. I tako, kada pokušavamo biti produktivni u danu i raditi ono što trebamo kako bismo maksimalno iskoristili svoje vrijeme, ovo može biti način na koji možemo malo bolje upravljati onim što radimo tijekom dana, time koliko smo produktivni tijekom dana.
Želim vam sjajan dan.
22. dan – Iz dubina neznanja, došao si sa svjetlom i podigao nas
Danas ću vam ispričati kako ja razumijem Mohanjija i kako on podiže svjesnost među ljudima. S obzirom da ga smatram svojim guruom, priča je o tome kako guru podiže ljude.
Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim odnos guru-učenik. Vjerojatno je i mnogim ljudima to teško razumjeti, no sada osjećam da je to je zapravo jedna od najvažnijih veza koju bismo mogli imati u svom životu. Pogotovo ako je naš cilj uzdizanje i viša svijest. Mislim, ako nam je jedini cilj raditi iste stvari iz dana u dan – jesti, spavati, piti, zabavljati se, onda to možda i nije toliko važno. Ali ako smo došli do točke u kojoj želimo izaći iz tih navika, obrazaca i postići nešto više, onda je to nevjerojatno važno.
Meni, kao zapadnjaku, je ovaj koncept bio potpuno stran prije nego sam upoznao Mohanjija, jer sam mislio da su gurui uglavnom ljudi koji vam pomažu da brzo ispraznite džepove. I da su vrlo vješti u okupljanju mnogo ljudi oko sebe koji im pomažu u obavljanju posla. No, kako ću objasniti, sada to razumijem skroz drugačije.
Primijetio sam da to neki ljudi mogu osjećati pomalo kao obavezu: osjećaju pritisak da nešto trebaju činiti ili ih brine što će drugi ljudi misliti o tome. A postoje i oni ljudi koji to uzimaju kao opciju (osobito s Mohanjijem), samo kad im nešto treba. Na primjer, moj sin treba dobru ocjenu/ mačka mi je bolesna/ želim ostaviti muža zbog ovog mlađeg čovjeka, što da radim… Organizirajući Mohanjijev raspored, svjedočio sam svim varijantama.
Neki ljudi mogu biti vrlo transakcijski, ali Mohanji svejedno daje ono što može. A iz nekih priča iz prošlosti, čuo sam da, premda zna da će ga neki ljudi na kraju izdati, on i dalje daje što može. Dakle, s te točke gledišta, za njega postoji dublja isporuka koju on daje, a ta je da on ljudima daje ispunjenje: ispunjenje njihovih želja, njihove slobodne volje, onoga što žele učiniti – on to daje.
I ono što sam zaista naučio je da je on na raspolaganju da pruži mnogo više. I često je to više od onoga što je fizički opipljivo. Vidim kako ljudi mogu biti poljuljani mišljenjima drugih, ali i vlastitim predrasudama, da brzo odbace gurua kad ne odgovara njihovim očekivanjima.
Jutros je izronila ova tema jer sam s Mohanjijem razgovarao o programu Invest in Awareness i onome što radimo s bootcampom koji je u tijeku. I stvarno mi pomaže da to bolje i jasnije razumijem, jer ono što u suštini radimo jest podizanje svijesti i unošenje jasnoće u živote ljudi, ne bi li bolje razumjeli sebe.
Jer kad su ljudi u stanju razumjeti sebe – od čega su sastavljeni, um, tijelo, intelekt, ego i kako se oni odigravaju kroz obrasce, sklonosti i želje – mogu biti svijesni, mogu se stabilizirati i bolje upravljati životom.
To je ta jasnoća i svijesnost koju je Mohanji donio u moj život, zajedno s vrlo jasnim prilikama za kretanje kroz obrasce i zone udobnosti. Na primjer, jedno od suptilnijih učenja koje sam dobio od Mohanjija je da svaki dan kad ga ujutro idem vidjeti, različito je. Ponekad se može činiti povučeno, a ponekad odsutno, što znači da vjerojatno radi nešto drugo negdje drugdje, razumijete.
Postoji minimalna interakcija ili izražavanje. Ponekad je angažiran, drugi put pun energije, ili će ponekad čak reći: “Oh, danas sam lijen”, što znam da nije istina jer on ne zna za umor. Ali sjećam se da je uvijek govorio kako se prema onome tko dođe ili što dođe ispred njega, ponaša kao ogledalo.
Naučio sam da kad je u određenom stanju, ili vjerojatno na određenoj frekvenciji, on u skladu s tim odgovara. A to može biti vrlo zbunjujuće – pogotovo ako sam imao neka očekivanja ili sam mislio da sam nešto dobro napravio i da možda dolazi neka pohvala, ili sam pak imao dobru ideju i želio neku potvrdu. Jer od njega to neće stići. On to ne radi, što je u početku bilo zbunjujuće. Ali ono što sam shvatio je da mi pomaže da postanem svjesniji sebe dok sam ovdje. I mislim da je to ono što on čini za sve nas. Na primjer, zašto sam očekivao pohvale, kakva sam očekivanja imao? I tako čak i kroz te male interakcije (recimo samo pogled), mogu početi shvaćati svoje suptilnije obrasce. I kako on kaže, iz toga postaje jasnije tko sam ja.
I kao što je ranije rekao, “jedino što sam učinio u životu bilo je pronaći sebe. A sada tebi pomažem da pronađeš sebe.” Njegova uloga u mom životu postala je mnogo jasnija kad sam mu jednog dana rekao da sam iznimno zahvalan za ono što je učinio za mene jer znam da je to prava promjena. To je bilo kad sam pogledao unatrag i u trenutku osjetio ogromnu zahvalnost za tu promjenu u odnosu na vrijeme kad sam tek stigao u kuću.
A on je jednostavno rekao: “Nisam ja učinio ništa, ti si taj koji se popeo.” To me je zbunilo. Ali kad razmislim… Prvenstveno, znam da to nije skroz točno, jer on radi puno za nas. Moje shvaćanje je da je poruka koju je htio prenijeti ta da mi pokaže kakav je zapravo odnos između njega i mene, ili Gurua i vodstva za mene. Mohanji nas, kako ja shvaćam, sve upućuje na nas same.
Njegov cilj je osloboditi što više ljudi iz dubine našeg sna. I postoji jedna lijepa sanskrtska izreka, koju ne mogu izgovoriti, ali u prijevodu kaže: ‘Kada smo bili u dubini neznanja, došao si sa svjetlom i podigao nas.’
Dakle, ono što razumijem je da je Mohanji dostupan svijetu – on je dostupan za nas, on je taj putokaz, taj vodič, ta osoba koja nas usmjerava kojim putem da idemo. I on potpuno djeluje prema dharmičkim principima. Slobodna volja se u potpunosti poštuje. Dakle, neće nikoga gurati ili povući u smjeru da učini bilo što protiv njihove volje. On to ne može, ili mu nije dozvoljeno.
Tako da u najboljem slučaju on može biti dostupan; može reći: “Mislim da je ovo način.” Putokaz, vodič, znak.
I kao što je rekao, uvijek nas drži za ruku. Tu je za nas. Uvijek je s nama. Ali nikada nije rekao: “Nosim te ili uvijek te nosim ili guram.” Dakle, s tim razumijevanjem, znam da on vodi put, on pokazuje put. A mi smo ti koji hodamo, ili ja sam taj koji hodam, s jasnoćom koju on pruža. I dok hodamo, dobivamo jasnoću, širimo svijest. On također može pomoći u uklanjanju prepreka. Može nas upozoriti što je dobro, a što nije, jer vidi kakva je karmička struktura.
Ali opet, nikada nikome ne uskraćuje pravo na iskustvo. Zato nikada neće reći: “Nemoj raditi ovo ili nemoj ono”. Mislim da će prije reći: “Jesi li siguran da trebaš proći taj put? Je li ti to doista važno? Smatraš li da je ovo pravo vrijeme za tu promjenu?” Mogao bi dati suptilnu poruku. Ali nikada neće reći: “Nemoj to raditi.” Zato što se ne može miješati u naše iskustvo ili u ono što želimo doživjeti.
I to je suptilna lekcija koju sam naučio i shvatio. Da hodamo, da imamo svoju karmičku agendu, i on nas tu zaista vodi, pokazuje nam put, daje nam jasnoću, daje nam svjesnost, da možemo bolje vidjeti gdje bi nas naši obrasci mogli vratiti u stare navike ili gdje bismo mogli naići na poteškoće.
I što je još učinio? Njegov cilj je oslobođenje – povesti tamo što više ljudi. On zna da mi akumuliramo mnogo dugova na Zemlji, koristili smo resurse, imali smo svoje odnose, napravili smo što smo napravili. I to moramo vratiti. A to dolazi samo kroz služenje. Dakle, opet, daje smjernice, daje put i daje platformu kroz koju se možemo pročistiti. Mohanji ništa ne dobiva s tim, zaista ništa. On nema nikakve koristi. To je za nas.
Ovo je za mene bilo veliko učenje, zaista mi je pomoglo u razumijevanju da je Mohanji dostupan. Njegova ruka je tu. I osigurao je platformu. I dok je ovdje, imamo tu prednost fizičke interakcije, da postavljamo pitanja na našem putu. To je pravi blagoslov za sve nas. Osjećam se stvarno zahvalno i iznimno cijenim ljepotu slobodne volje koju imamo, ili koju ja imam. I tu od mene nema nikakvih očekivanja. A on zapravo nema nikakvih očekivanja ni od koga.
Citiram još jednom izreku koju sam prije spomenuo, ona opisuje kako osjećam Mohanjija ovdje:
‘Kad smo bili u dubini neznanja, došao si sa svjetlom i podigao nas.’
23. dan – Vrste povezanosti i važnost dosljedne veze
Dobro jutro svima. Nadam se da ste dobro.
Danas s vama dijelim opažanje o životu s Mohanjijem. O tome kako se ljudi povezuju s njim, o različitim vrstama povezanosti i o važnosti dosljednosti u vezi. Ovo su uvidi iz razgovora s Mohanjijem.
Općenito govoreći, Mohanji je dostupan; njegov je stav da je on prijatelj svijeta. To znači da se svijet može povezati s njim, a u svijetu ima raznih ljudi različitih orijentacija. Oni se povezuju s njim takvi kakvi jesu, a on to dopušta.
Moja povezanost s njim je u velikoj mjeri veza mentora i vodiča s učenikom. Daje mi praktične savjete i upute kako da postanem učinkovitiji, produktivniji. I, u neku ruku, to je razlog što je velik dio glasovnih snimaka koje s vama dijelim na temu motivacije ili praktične primjene u životu.
Za druge je, čak i unutar kuće, skroz drugačije. Ta je veza posve osobna. Ljepota je u tome što Mohanji ni od koga ništa ne traži, a sve dopušta. Za njega ne postoji ispravan ili pogrešan način povezivanja ili bivanja; sve je u tome da budemo kakvi jesmo. On cijeni izražavanje ljudi, njihov osobni izričaj i osobno iskustvo. Ako su ljudi zadovoljni interakcijom s njim, on smatra da je obavio svoj posao. To je zato što je njegov konačni cilj odvesti ljude do više svijesti i konačno do oslobođenja.
Ako doživljavaju ispunjenje, ako doživljavaju ostvarenje kroz interakciju s njim, to im pomaže da postignu cilj.
Kroz prirodu moje uloge prepoznajem različite tipove ljudi. Općenito ih možemo svrstati u četiri glavne kategorije. Prvi bi bili oni koji su po prirodi više pobožni. Oni imaju više emotivnu vezu – tzv. Bhakti; povezuju se s Mohanjijem kroz pjesme, crteže, slike ili obožavanje. Zatim, tu su ljudi koji imaju intelektualne sklonosti i povezuju se s Mohanjijevim učenjima. Oni su Jnana Yogiji. Treće su ljudi koji vole služenje. Oni su Karma Yogiji, rade i doprinose kroz različite platforme u organizaciji kao što su Ammucare, Act4Hunger ili ACT Foundation. Konačno, postoji vrlo mali broj ljudi koji se povezuje s njegovom sviješću, sviješću koja stoji iza forme Mohanjija. Oni su Raja Yogiji.
To su četiri klasifikacije. Ljudi mogu biti mješavina kategorija, ali općenito to je opredjeljenje koje možete vidjeti kod svih ljudi povezanih s Mohanjijem, unutar fondacije i obitelji. On ne osuđuje nikoga od njih, dopušta svima da budu takvi kakvi jesu, i želi ostaviti ljude slobodnima, bez ikakvih vezivanja. Jednom kad ljudi uspostave vezu, o čemu smo jutros razgovarali s Mohanjijem, jedna od najvažnijih stvari je dosljednost u toj vezi i usredotočenost na jednu točku jer će to donijeti transformaciju.
Pričao je o tome u dva smjera. Prvi je da mnogi ljudi, kad prilaze Mohanjiju, dođu s očekivanjem, uvjetom. Možda imaju neku situaciju u obitelji koju trebaju riješiti, nešto vezano za brak ili bi željeli dobiti posao ili očekuju promjenu obiteljskih prilika s mužem, dečkom, ženom i tome slično. Općenito postoji nešto što žele dobiti ili nešto što će Mohanji riješiti. To je uvjetno: “Dolazim k tebi jer mi ovo treba”. Kaže da takvi ljudi moraju biti vrlo oprezni jer ako se njihova očekivanja ne ispune, oni brzo otpadnu, brzo odlaze, jer je ta veza slaba.
Drugi tip ljudi su oni koji se još nisu fokusirali na jednom mjestu. Mohanji koristi priču kako bi to ilustrirao: vodu možete pronaći tek kada se konačno smjestite na jednu poziciju na zemlji i počnete kopati. Ako prestanete tu kopati kako bi pokušali iskopati vodu negdje drugdje, nikada nećete nigdje stići. Slično, ljudi idu kod više Majstora. Možda osjećaju kao da od svih njih dobivaju više. No, ovo je pogrešno jer se um zabavlja. Zapravo, nije razvijena dovoljna povezanost za bilo kakav pravi prijenos jasnoće ili razumijevanja. Važno je da se povežete dovoljno dosljedno da se to dogodi. I tako, ako se ljudi kreću od Majstora do Majstora, ne daju im dovoljno vremena da se to dogodi.
I iz vlastitog iskustva, tek sam se sada, nakon jutrošnjeg razgovora, mogao prisjetiti i prepoznati točku u kojoj sam se odlučio povezati s Mohanjijem i izbjeći u potpunosti bilo kakve distrakcije. Tek tada sam osjetio da je napravljen pravi napredak, uključujući i to da sam sada ovdje i da dijelim ovu glasovnu poruku. Jer ranije, kad sam se tek povezao s Mohanjijem, tražio sam i pronalazio put do saznanja tko su svi ti ljudi, što je svijet Majstora, što je živi Majstor, tko je guru itd., sva ta pitanja su mi bila prilično nova.
Sada sam tu i vidio sam mnoge ljude kako rade stvari na različite načine. Sjećam se jednog drugog Majstora s kojim sam bio povezan, kojem sam vjerovao jer su tu bili i drugi ljudi. Došlo je tako do točke u kojoj sam se našao između Mohanjija i te druge osobe. Nije to bila usporedba ili prosuđivanje, naprosto mi je to bilo dostupno. I promijenilo se nakon razgovora s Mohanjijem. Pitao sam ga: “Što radiš u ovakvim situacijama?”. Jer, sjećam se da je rekao kako je za vas prava osoba, pravi vodič, pravi Majstor, pravi guru, kako god to klasificirali, onaj koji vam dođe. A za mene su došla obojica. Pitao sam ga što se događa u tim situacijama? Nije direktno odgovorio, već je samo rekao: „Jedan Majstor, jedna tradicija, jedna praksa, to je sve što ti treba da postigneš krajnji rezultat“. A onda sam ponovno upitao: „Ali što ako nisam tražio ništa od ovoga, jednostavno je došlo?“ I opet, vrlo jasno, sažeto, rekao je samo jednu riječ: “Testovi”.
Dakle, za mene je to bila jasna poruka da u tom trenutku moram donijeti odluku. I jesam, otišao sam kući, razmislio, a zatim postavio svoju namjeru i fokus na povećanje moje veze s Mohanjijem. I od tog trenutka, mnogo toga se promijenilo, podsjećajući se da je dosljednost veze također važna.
Koliko god izazovno i teško bilo, vratiti se tom cilju, vratiti se toj povezanosti vrlo je važno. Mislim da je svima korisna poruka koju je Mohanji danas izrekao: ako imamo povezanost, dosljednost veze će dovesti do transformacije. Dakle, ako je uvjetno ili ako nismo jaki u jednoj vezi već idemo na razna druga mjesta, onda nije vjerojatno da ćemo dobiti transformaciju koju očekujemo. Razni drugi nas mogu blagosloviti, ali neće moći učiniti puno jer se lonac koji držimo uvijek miče. Nikada nije dovoljno miran da bi se mogao napuniti.
Hvala na slušanju. Nadam se da je pred vama lijep dan.
24. dan – Zašto Mohanji savjetuje hranjenje bića zraka, Zemlje, vode i ljudi
Pozdrav i dobro jutro svima 🙂
Želim podijeliti nešto što sam danas naučio, a to je dublje razumijevanje zašto hranjenje bića prirode i naše vrste koristi nama i onima u čije ime hranimo.
To je nešto što je Mohanji uvijek preporučivao ljudima kao ritual za gotovo sve nevolje s kojima se suočavamo. Tek sam zapravo danas shvatio koliko nam to koristi.
Jutros sam otišao kod Mohanjija da razgovaramo o današnjem dnevnom rasporedu i da mu predam pitanja koja su stigla noćas. Kad god dođem u njegovu sobu, gotovo uvijek je zaposlen. Bude na telefonu; vodi razgovor s nekim. On zapravo radi s nekim kako bi im pomogao ukloniti nešto. Dakle, uvijek je zauzet. I ja ne prekidam; obično sjednem i nastavim svoj posao dok on ne bude spreman jer ga ne želim ometati. Znam da se nešto događa.
Dakle, neko vrijeme smo u tišini. On ujutro otvori prozor, sjedne u stolicu i gleda kroz prozor. Ptice i druga bića dolaze da ga vide (za njegov Daršan). Ne pitaju puno; samo bace pogled na njega; ptica dođe na granu drveta i gleda kroz nju, a to isto rade i vjeverice na zidu. Onda budu sretne i odu.
I kad smo danas počeli pričati, dogodilo se isto što i prethodnih dana. Ponekad tako Mohanji sudjeluje u razgovoru, a onda najednom stane usred rečenice. A danas je, čini se, odgovarao na zov ptice. Neko vrijeme je gledao kroz prozor, a onda smo ponovno počeli razgovarati. Ovako se općenito provodi vrijeme s Mohanjijem. Izgleda da je u stalnoj interakciji sa svime oko sebe, radi na mnogo različitih razina, što nije tako lako uočiti.
Danas sam želio razjasniti mnoga pitanja koja dolaze kod nas u ured, kod drugih timova i kod službe za pomoć. Koji najbolji savjet dati ljudima kada nam se obrate tražeći Mohanjijev odgovor o svakodnevnim stvarima koje doživljavaju u životu? Jer mnogi ljudi žele razgovarati s Mohanjijem nakon što naiđu na problem. Općenito je to kada se ljudi žele povezati i zamoliti za njegovu pomoć.
Može se raditi o osobnom problemu, nečemu što se dešava u odnosu ili je u pitanju svrha života, osjećaj zaglavljenosti u životu, možda se radi o obiteljskim problemima ili smrti u obitelji. Najčešće to sve spada u sličnu kategoriju – došlo je do nekog poremećaja ili je riječ o emotivnoj situaciji oko osobnog odnosa.
U takvim situacijama Mohanji je uvijek vrlo pragmatičan; ne sažalijeva, jer vjeruje da to osakaćuje osobu, drži je u stanju žrtve. Kad ljudi traže pomoć, često su još uvijek vezani za emociju dotične situacije. I dok je Mohanji uvijek tu da pomogne (uvijek je na raspolaganju) on može pomoći samo ako su se ljudi spremni odmaknuti od situacije. Kaže da ako se ljudi radije drže za situaciju nego da ju puste, on u potpunosti poštuje njihovu slobodnu volju. On ne može i neće nikome uskratiti iskustvo koje želi imati, iskustvo tog osjećaja.
I u takvim situacijama, uvijek se pozivam na njegov vlastiti život kao primjer. Suočio se s mnogim tragedijama, mnogim nedaćama, poput gubitka kćeri Ammu. I tome je pristupio izravno; nastavio je koračati s dubokim prihvaćanjem. Samo je nastavio. Kako često kaže, ožiljci tih situacija na njegovom licu pokazuju da je preživio. To je važno. Tako on to vidi.
Iznosim ovaj kontekst jer sam pitao Mohanjija što možemo učiniti da pomognemo ljudima čiji su voljeni nedavno otišli. Očito, to je gubitak i oni im žele najbolji prelazak do sljedećeg odredišta. Također, ljudi imaju općenite izazove u svojim životima: blokade, obrasce, gušenja, možda i neke bolesti.
A za ljude koji se žele povezati s Mohanjijem radi tog savjeta, otkrio sam da je Mohanjijev savjet uvijek dosljedan. Spremio sam ga proslijediti timu da ga i oni iskoriste. Primarno, uz pokoju iznimku, za sve ove situacije je najbolji lijek davati svijetu, posebno hraniti bića prirode i pomagati bespomoćnima. To je standardni savjet za sve one vrste situacija s kojima se možemo suočiti u životu.
I danas mi je dao dodatno pojašnjenje zašto je hranjenje tako korisno. Rekao je da je hranjenje bića prirode i naše vlastite vrste zaista najučinkovitiji način za uklanjanje blokada, ali i za podršku članovima obitelji koji su prešli na drugu stranu. Jer kada hranimo u njihovo ime, oni imaju dobrobit. Kroz nahranjenost će milost teći do te osobe i pomoći joj ukloniti sve blokade ili vezanosti koje je možda imala.
Bića kategoriziramo u četiri kategorije, što je razlog zašto imamo platformu Act4Hunger.
Act4Hunger je napisan na taj način kako bi obuhvatio četiri bića, četiri kategorije:
Imamo bića zraka, bića kao što su ptice i imamo kvalitete prostora, lakoće, slobode.
Ovdje imamo raznolikost, bića Zemlje, ne znam ih sve; mogu se povezati s raznim zemaljskim atributima kao što su planeti. Na primjer, psi su povezani s planetima Rahu i Ketu.
Postoje bića vode, s kvalitetom kretanja, protoka. Ribe i element vode u nama povezani su sa svim tekućinama u nama, poput naše krvi.
Na kraju, imamo bića naše vlastite vrste, tj. ljude, a problemi ovdje mogu biti povezani s vezanostima koje imamo, strahovima, fobijama. Na primjer, neki ljudi mogu imati snažan strah od starosti, bolesti ili bespomoćnosti, napuštenosti, što se može prenijeti u sljedeći život. Također, neki ljudi mogu biti pretjerano vezani za svoju djecu.
Dakle, kada je govorio, gledao sam ove kategorije i shvatio da kad imamo blokade ili vezanosti, možemo hraniti bića odgovarajućih kvaliteta, što donosi milost za uklanjanje tih blokada. Tu milost osjećamo kao lakoću u svom životu. Recimo primjerice da je netko u obitelji preminuo, a znamo da su bili nevjerojatno privrženi svojoj djeci, da je to bilo nešto za što su se snažno držali i da nisu htjeli otići jer su previše željeli ostati sa svojom djecom. Ono što se može učiniti u tom slučaju je hraniti djecu u njihovo ime kako bi milost došla i pomogla im ukloniti tu blokadu.
Isto vrijedi ako su se bojali bolesti, tada možemo hraniti bolesne. U njihovo ime se uz bespomoćne, mogu hraniti i starije osobe. Dakle, činimo nešto u njihovo ime kako bismo olakšali nešto za što znamo da se može olakšati.
Mislim da to Mai-Tri praktičari mogu vidjeti kada rade Mai-Tri za ljude. Na primjer, ako je netko imao osjećaj gušenja u životu, možda u vezi, ili je osjećao strah, hranjenje bića zraka može pomoći u dozivanju te prostranosti. Bolesti krvi i problemi povezani s elementom vode u tijelu mogu se ublažiti hranjenjem riba.
Ako sam vas potpuno zbunio s previše informacija, onda je najbolji savjet da nahranite sve, nahranite što više ljudi i bića, pokrijte sve svoje baze.
Također bih rekao, nemojte zamijeniti bilo kakvu stručnu medicinsku pomoć za ono što sam upravo rekao. Ovo je samo dublje razumijevanje koje sam dobio jutros. Kad sam ovo čuo, postala mi je jasnija moć i potencijal platforme Act4Hunger, koja označava četiri vrste bića: bića zraka, zemlje, vode i ljudi. Vizija je sada stvarno moćna jer je ideja imati stalne pokrovitelje za platformu koji podržavaju aktivnosti i čije će lice biti na web stranici, pa će se svakodnevna hrana posluživati u njihovo ime. Dakle, oni će primati milost od sve te službe koja se obavlja u njihovo ime svaki dan.
Isto tako, za posebne događaje kao što su vjenčanja, godišnjice itd., ljudi mogu postati pokrovitelji za tjedan dana. Dakle, sva tjedna usluga hrane se obavlja u njihovo ime. I isto je za nekoga tko je preminuo; hranjenje u njihovo ime pomaže im u njihovoj tranziciji.
Međutim, platforma je neutralna. Očito se dakle duhovni aspekt ne bi otvoreno dijelio. Ali, ako se ovo proširi svijetom, zamislite samo koliko će ljudi imati koristi od toga, ne samo pojedinci nego i generacije i loze!
Da rezimiramo moje današnje razumijevanje, za razne blokade i situacije u životu, Mohanji kaže da je hranjenje bića prirode i naše vlastite vrste pravi, učinkovit način za uklanjanje tih blokada. Ovo je također posebno koristan način podrške članovima obitelji koji su otišli i koji su u tranzitu. Hranimo u njihovo ime. A hranjenjem u njihovo ime određenih vrsta bića, milost teče.
Dakle, bića iz zraka: ptice za lakoću i slobodu. Zatim, hranjenje bića Zemlje: pasa, mačaka, raznih životinja povezanih sa zemaljskim elementom; bića vode: kvalitete kretanja, protoka, krvi i naše vlastite vrste, hrane se bespomoćni, stariji, bolesni, djeca.
Dakle, to je sve za danas. Na kraju, mislim da je proživljavanje također vjerovanje, tako da možete eksperimentirati s ovim i uvjeriti se sami. Možda možete isprobati izazov na 41 dan, nabaviti hranilicu za ptice u vrtu i nahraniti ptice. Pogledajte kako se osjećate nakon toga. Ili nahranite bilo koja druga bića koja su vam blizu. Ili se povežite na bilo koju od platformi kao što su Ammucare, ACT ili Act4Hunger, sve one svakodnevno rade ovu uslugu.
Hvala vam na slušanju i nadam se da je pred vama lijep dan.
https://www.facebook.com/Act4Hunger/
25. dan – Pozicioniranje i kako izgraditi pozitivnu reputaciju
Jutros sam s Mohanjijem razgovarao o Bootcampu, koji je on jučer vodio. Zanimalo ga je kako je to prihvaćeno jer smo pričali o zaista velikim temama, o duši i duhu. Ljudi su otvorili mnoga pitanja. Razmatrali smo kako najbolje odgovoriti na njih i kako formulirati sljedeće korake djelovanja. Kad se to u prosincu završi, spremni smo s tim izaći van kako bi što više ljudi imalo koristi. Sve se zapravo vrti oko razumijevanja sebe.
Ono što ćemo učiniti je surađivati sa raznim zemljama i nuditi im to kao uslugu. Oni s tim mogu izaći vani, okupiti publiku i to voditi sa što više ljudi u svakoj zemlji. Zanimalo me kako bi to mogli prenijeti i u korporativni svijet jer o duhu i duši se ne priča puno u korporativnom svijetu. No, po svoj prilici, tamo nećemo koristiti te teme. To će biti više za fondaciju.
Bilo je zanimljivo kad smo stigli baš na tu temu jer je Mohanji krenuo pričati o svom iskustvu iz poslovnog svijeta. Ne znam koliko ljudi znaju o tome, pa sam mislio da bi bilo zgodno podijeliti tu priču.
Razgovarali smo o važnim stvarima, o životnim temama, posebno o poslu, o pozicioniranju. Mnogim ljudima to općenito teško pada. Pitanja u stilu, gdje nam je mjesto u društvu? Gdje nam je mjesto na poslu?
Rekao je kako mnoge komplekse razvijamo od djetinjstva: što je u redu, što nije. Kako rastemo, preuzimamo ih i iz društva. Onda društvo pred nas postavlja očekivanja. Isto se događa ako se pridružimo organizaciji koja ima određeni način funkcioniranja, određenu kulturu, određena očekivanja. Zapravo mi nikad nismo sasvim sigurni gdje bismo se trebali smjestiti.
Zatim, postoje ljudi koji su previše samouvjereni i odbijaju ljude i oni koji su nedovoljno samouvjereni, a to utječe na sposobnost njihovog djelovanja. Pričajući o tome, pravo pozicioniranje je važno.
Rekao je: “Kako znaš gdje se smjestiti?” To je trenutak kad shvatiš sebe, tko si ti. Time se djelomično ovaj program bavi, dovodeći ljude do razumijevanja samih sebe. Komunikacija onda postaje lakša jer se ljudi ne pokušavaju dokazati. Ne brinu što drugi misle. Usklađuju se takvi kakvi jesu, kakvi trebaju biti u datoj situaciji. Za razliku od inače kada se pokušavamo prilagoditi društvu, vođeni idejom gdje bi se trebali uklopiti i što bismo trebali biti.
Pitao sam ga kako se pozicionirati na poslu. Na primjer netko tko radi na mjestu na kojem je prilično toksično okruženje. Radio sam na dosta takvih mjesta gdje ljudi imaju razna mišljenja o drugim ljudima. Na kojima je puno kritike; puno politike, puno pretvaranja i afera, što otežava da radiš svoj posao, pogotovo ako te te stvari ne zanimaju.
Rekao je da se u takvim situacijama najbolje fokusirati na posao. Dajte najbolje od sebe i usredotočite se na usavršavanje onoga što imate. Jer kad to činite, ljudi će vas primijetiti zbog rezultata koje postižete. Pozicioniranje se onda događa samo od sebe, prirodno. Ne trebamo brinuti o tome gdje smo, što radimo, tko je tko, tko je s kim u kontaktu i što drugi misle. Ako imate zadatak, imate nešto ispred sebe, odradite to najbolje što možete, a rezultati će govoriti sami za sebe. I prirodno, ljudi će na temelju toga razmisliti zašto ste na nekoj poziciji.
Primjerice, Mohanji je ostavio sjajan poslovni položaj. Za one koji ne znaju, Mohanji je u prijašnjem poslu bio zaista uspješan. Njegovi tadašnji radni kolege mu se i danas javljaju. Sutra bi se mogao vratiti na taj posao zahvaljujući reputaciji koju je stekao u toj branši.
Sa 35 godina je počeo kao izvršni direktor prodaje i napredovao do položaja glavnog izvršnog direktora i voditelja pet zemalja. Radio je u špediciji, gdje se rukovodi sa velikim brodovima, naftnim tankerima, nosačima automobila, mornaričkim brodovima, brodovima za krstarenje. Radi se o masivnim logističkim operacijama utovara i istovara svog tereta u lukama prema fiksnom vremenskom rasporedu. A tu imate i nepredvidljivost divljih mora i vremena.
Kad smo govorili o pozicioniranju, dao je primjer svoje tvrtke u kojoj nije bilo otvorene pohvale ili uvažavanja onoga što je radio. No, na kraju mu je japanska mornarica dodijelila nagradu za izvrsnost onoga što je radio, što je bilo bez presedana. Nitko to ne dobiva; zapravo dobivaju samo ljudi u japanskoj mornarici. Ako pomislite na Japance, znate da su poznati po učinkovitosti i pouzdanosti a mornarica tu nije bila iznimka.
Kad sam ga pitao kako je to uspio dobiti, kaže da je bilo vrlo jednostavno. Gledaš situaciju, gledaš što treba učiniti i saznaš da japanska mornarica ima protokole za vrijeme nakon uplovljavanja broda u luku. To je pogledao, proučio i logikom provjeravao je li sve u redu. Vremenski okviri i ukrcavanje su se poštivali kako bi se osiguralo da se stvari obave prije vremena. Završetak se uvijek planirao prije ugovorenog vremena, tako da se i dalje stigne isporučivati unutar krajnjeg roka ako bi došlo do kašnjenja.
Imali su i protokol za prijem. U Japanu imaju stvarno dobru kulturu poštovanja. Ako ste admiral ili ste na određenoj funkciji unutar ureda, onda vas treba primiti osoba koja korespondira vašem rangu. Ponekad bi on išao kao predstavnik zemlje. A ako je u pitanju rang juniora onda bi poslao voditelja operacija. Dobro se držao tog protokola i zahvaljujući tome su očekivanja skroz premašena. Iako interno nije bio prepoznat za obavljanje tog posla, vani itekako jest. Bio je vrlo poštovan. Kaže da ponekad bude tako.
Poruka koju je istaknuo ili ono što sam ja preuzeo je – potpuno se posvetiti zadatku koji vam je trenutno na listi, napraviti posao što je bolje moguće i zaboraviti što bi drugi mogli misliti jer trud govori sam za sebe. To sam primijenio u svom radu i praksi, osobito ovdje, vidim to i ja i rekao sam si: No dobro, u nekim stvarima sam dobar, u nekima i nisam tako dobar, pa ću koliko god mogu dati najbolje od sebe, znajući da ponekad nije savršeno i da će ponekad biti grešaka. Ali ako se potrudim najviše što mogu, bit ću u miru jer sam učinio sve što sam mogao.
Mohanji je ispričao kako je etika i način funkcioniranja u tom poslu bila takva da su ljudi njegovoj tvrtki rado platili više za obavljanje posla. Samim time što je on dio te priče znali su da će sve biti dobro obavljeno, da će posao biti završen na vrijeme i da mogu biti bezbrižni.
Kako reputaciju razviti kroz vrijeme, sažeo je u jedan vrlo jednostavan recept. Podijelit ću s vama te četiri točke, koje i inače možete primijeniti u svom životu.
- Pouzdanost
To je bilo prvo što je spomenuo unutar tog poslovnog okvira ali i za bilo što drugo. Pouzdanost. Držati svoju riječ u svakom trenutku – to je nevjerojatno važno. Zapamtiti da ne moramo reći ili pristati na bilo što što ne možemo ili ne želimo učiniti. No, jednom kad kažemo, onda trebamo održati svoju riječ.
- Ažurnost
Držati se vremenskih rokova. Pobrinuti se da sve što je potrebno učiniti bude obavljeno odmah ili unutar 24 sata. To je definitivno nešto što nas je dobro istrenirao u uredu, tako bismo trebali biti učinkoviti i trebali bismo se pobrinuti da stvari raščistimo u roku od 24 sata. Ako to nije moguće, onda barem pošaljemo poruku da je primljeno na znanje i da je obavljanje zadatka u tijeku; može nekad potrajati malo duže. Ali barem postoji odgovor unutar tog vremena. Ažurnost je važna.
- Protok informacija
Mislim da je u špediciji to nevjerojatno važno. To je kontinuirani protok informacija ljudima. Ako je predvidio kašnjenja s vremenskom situacijom ili bilo čime što je bilo izvan njegove kontrole, o tome su odmah i uvijek bili obaviješteni važni ljudi. Isto bi učinio i ako bi se zbog komplikacija očekivalo da će pretrpjeti gubitak i on i kupac. Bili bi u kontaktu kako bi se uvjerili da se svaki manjak ili ravnoteža razumije, čak do te mjere da bi zahvaljujući dosljednosti u informiranju zajedno podmirili gubitke. Pomagali su jedni drugima i gotovo razvili prijateljstvo. Tako da su u tim situacijama svi nepredviđeni gubici, poput poskupljenja benzina bili podijeljeni na jednake dijelove. Dakle, održavanje protoka informacija.
- Kolegijalnost na poslu
Nije se prema ljudima ponašao kao prema klijentima, nego kao prema suputnicima, a isto tako i unutar tima. Ako bi čuo neku informaciju koja je bitna za nekog drugog, prenio bi je dalje. Rekao bi: ‘Hej, čuo sam ovo, meni to nije toliko zanimljivo, ne znam da li bi tebi bilo od koristi, ali evo dijelim; moglo bi te interesirati.’ Dakle, svaki put kad bi se čula neka informacija ili je postojala ideja za dijeljenje, njegovala se kolegijalnost s drugima.
Četiri stvari dijeli kao recept: pouzdanost, ažurnost, protok informacija i kolegijalnost – radije raditi timski nego kroz odnos kupac-dobavljač.
26. dan – Mohanji kao prijatelj i savjeti za povećanje učinkovitosti
Danas želim započeti s pričom o jednoj drugačijoj dimenziji Mohanjija, o kojoj do sada nisam govorio, a nešto je što jako cijenim. Riječ je o njegovom prijateljskom pristupu uistinu dubokim temama, kojima ja obično prilazim s puno ozbiljnosti, a on to čini vrlo praktično i vrlo ležerno, unoseći čak i humor u cijelu priču.
Mislim da je to ono što Mohanjija doista izdvaja, ta pristupačnost, činjenica da je prijatelj. I ako mu ljudi prilaze na taj način, neovisno o tome što im se događa u životu, on je tu; može mu se vjerovati. Svoju perspektivu i učenja iznosi s poniznošću i humorom.
I rijetko je vrlo ozbiljan. Većinu vremena izlaže neka od najdubljih učenja na najlakši mogući način. No opet, kako sam već spomenuo, treba čitati i između redova jer on priča s tolikom jednostavnošću i lakoćom, a ispod toga uvijek stoji dublje značenje. Njegove šale i humor koji unosi znaju biti stvarno smiješni.
Na primjer, danas ujutro je pričao o nekom filmu ili TV emisiji koju je gledao. Ne mogu se sjetiti što je bilo od to dvoje. Ali u tom filmu, recimo da je film, ima jedna scena koja se događa na vrlo poseban, vjerski dan. Ono što je taj dan predodređeno da prvo učiniš kad otvoriš vrata, što god da vidiš odredit će ton za nadolazeću godinu, hoće li biti povoljna ili ne. Ljudi se taj dan oblače u božanstva; bude tu blještavila itd. Ono što ugledaš, to te prati u nadolazećoj godini. Bio je tako jedan čovjek koji se jako ljutio na svog šefa; nije ispričao zašto, što se dogodilo. Uglavnom, pojavio se pred šefovom kućom i pozvonio na vrata.
Kad su se vrata otvorila, šefu je pokazao zadnjicu. Njegova zadnjica je bila prvo što je šef ugledao na taj značajan dan.
Bilo je smiješno, i Mohanji se smijao; stvarno se ovome smijao. No, poruka je također bila da će neki ljudi sve učiniti za osvetu. To je bila suptilna poruka. Humora ne nedostaje i kad se nađemo ujutro.
Danas sam jednoj osobi iz tima pričao o radnim navikama koje sam naučio od Mohanjija.
A to dolazi od njegove učinkovitosti, načina kako uspijeva riješiti toliko zadataka u jednom danu. Mislim da je u nekom ranijem podcastu rekao kako ima isti broj sati u danu kao i bilo tko drugi. Praktično, on to vrijeme samo maksimalno iskoristi. Kad je uključen u zadatak, potpuno je usredotočen na taj zadatak, isključivo na taj zadatak. To znači da distrakcije svodi na minimum.
Rekao je kako ljudi ne napreduju većom brzinom i učinkovitošću jer su većinu vremena ometeni zadacima koje pokušavaju obaviti. Kad on nešto radi, potpuno je zaokupljen time što radi. Vidio sam to i sam; kad piše poruku ili vodi razgovor, njegova je pažnja sva u tome. Nekad, kad trebam razgovarati s njim, uđem u sobu, a on kaže: “Molim te sačekaj da najprije ovo dovršim.” Sačekam, a on je potpuno usredotočen na to što radi.
Odsutnost distrakcija – ključ učinkovitosti.
Također, rame uz rame s tim je i usmjerena pažnja koja nam može biti od pomoći ili je bar meni pomogla. Kada imate mnogo simultanih aktivnosti u isto vrijeme, jedna od stvari koje sam naučio je da se treba kretati naprijed.
U suštini, tako je sad u uredu; moramo obaviti mnogo aktivnosti, kao što ste vjerojatno vidjeli na ploči. Dakle, jedini način da budete uspješni je da se posvetite, da svaki dan odredite vrijeme za obavljanje zadatka i da se toga pridržavate. Uzmimo na primjer da imam puno posla u jednom danu; da možda moram pripaziti na Invest in Awareness. To je trenutno veliki događaj jer vodimo Bootcamp. Tu je odgovaranje na pitanja, ažuriranje slajdova, priprema za sljedeće sesije. Pored toga, tu je i Klub ranoranilaca. Zatim Mohanjijeve opće aktivnosti, i on ima mnogo toga, također druge uredske aktivnosti i neke moje osobne stvari.
Dakle, ima toga puno, a jedini način na koji je sve to moguće napraviti jest strukturirati dan na način da svakom zadatku posvetim barem sat vremena na dan. Znam da ako sam potpuno koncentriran unutar tih sat vremena i ako znam koji mi je krajnji cilj, onda jednostavno nađem to vrijeme i krenem. Dakle, jedan sat svaki dan u tjednu. To je sedam sati. I na taj način postiže se puno toga.
Isprva se toga baš i nisam uhvatio; trebalo mi je vremena. Ali ako na listi imate puno toga za napraviti, a nije hitno da se napravi taj dan ili u roku od 24 sata, onda je jedini siguran način da odvojite vrijeme za dobru organizaciju dana, pa ako imate samo taj jedan sat, pobrinite se da imate sve što je potrebno da tih sat vremena bude produktivno. Predajte se tome u potpunosti i uklonite distrakcije. To donosi pokret. A ono što sam isto naučio je i da donosi samopoštovanje, jer to je uspjeh.
Još jedna od Mohanjijevih velikih učenja je poboljšanje učinkovitosti, a ne stagniranje. On kaže da jedina osoba s kojom bi se stvarno trebali natjecati smo mi sami. Što možete učiniti bolje? Možete li se poboljšati? Možete li danas učiniti bolje nego jučer? Jedini način na koji to možete učiniti je da mjerite i strukturirate vrijeme na taj način. Sad, možda zvuči malo pretjerano, ali to zapravo donosi svježinu; nema stagnacije. A donosi i motivaciju, poput malih osobnih izazova.
Mohanjijev tempo se ubrzava. Ljudi možda misle da postoji neka određena misija koju sve ove zaklade pokušavaju postići u organizaciji. Sve te platforme imaju za cilj podizanje svijesti, promjenu frekvencije Zemlje.
Kako bi se prilagodili toj brzini, moram sagledati kako možemo rasti i kako se moj osobni tim može nositi s tim. Jer, jednom kada dođete do točke u kojoj s jedne strane shvatite koliko toga možete učiniti u jednom danu i s druge, koliko toga tim može učiniti, onda morate gledati kako ćete to povećati.
Trenutno sam stvarno vrlo privilegiran što imam sjajan tim. Ne bih spominjao sva imena jer možda ne žele da se o njima priča. Ali oni su fantastični. A jedini razlog zašto ured može obaviti toliko posla je zbog njihovog doprinosa. Tako ja to vidim; Mislim da je Mohanjijeva milost okupljanje pravih ljudi.
Sada ćemo dovesti još više ljudi. Ljudi koji zaista žele napraviti razliku i sebe natjerati da rade tim tempom i učinkovitošću, rastu i transformiraju se. Meni je to sljedeći izazov, kako nastaviti graditi tim i uz istu razinu učinkovitosti pomoći Mohanjiju da još više doprinese svijetu.
To je bila poruka za danas. Malo o Mohanjijevoj drugačijoj dimenziji, njegovoj šaljivoj strani.
On je zaista srdačan i pristupačan. Stvarno to cijenim. I onda lekcija koju vrednujem a koju sam podijelio s nekim drugim ljudima je koncept fokusiranja sve vaše pažnje na jednu aktivnost svaki dan kroz određeno vremensko razdoblje tako da svaki dan poduzimate korake. Ako stvarno želite biti učinkoviti, onda je jedini način da se usredotočite na zadatak i smanjite distrakcije, minimalizirajte ih.
27. dan – Harmonija i Ahimsa kod kuće
Dobro jutro svima. Nadam se da ste dobro.
Danas sam želio podijeliti jedan aspekt Mohanjijevih osnovnih životnih učenja: Ahimsa ili nenasilje. Jutro je bilo stvarno lijepo; bilo je sunčano; bilo je mirno, vrlo mirno. Ujutro sam otišao do Mohanjija da razgovaramo o dnevnim aktivnostima. I danas je bio jednako smiren. Pisao je članak kao odgovor na zahtjev za članak u časopisu.
Imao je otvoren prozor. Dakle, u sobi, on ima svoju stolicu, i okrenut je prema vratima dok ulazite. Odmah lijevo od njega, nalazi se lijep prozor. Ujutro podigne roletu i otvori prozor. Iz stolice ima jasan pogled na drveće vani i susjedni dio vrta.
Ovo je mjesto gdje svakog jutra ptice dolaze i ostat će jutro s Mohanjijem. Sjedit će tamo na granama. Mnogi ga dođu vidjeti, doručkuju, kao što sam već spomenuo, i onda ostanu neko vrijeme. Čak su i vjeverice oduševljene što ga vide. Ujutro je sjedio s otvorenim prozorom da ga dođu vidjeti i sretni su i zadovoljni. Tako se svako jutro događa ovo; imaju svoju hranu i ostaju neko vrijeme. To je vrlo mirna, harmonična atmosfera.
Danas je bila mala tišina pa smo malo poslušali ptice. Ispuštali su stvarno zanimljive zvukove, zvukove dubokog zadovoljstva dok su cvrkutali i pjevali s drveća. Imali su svoju hranu. Mohanji je rekao da je to njihov način pokazivanja zahvalnosti. Oni razumiju odakle je hrana došla i odakle je dana.
Rekao je: “Kada pažljivo slušate i postanete usklađeniji s prirodom, zapravo možete osjetiti komunikaciju.” Većinu vremena toga nismo toliko svjesni jer smo iznutra toliko zaposleni, toliko okupirani svojim umom. Ali kaže da kada su bića u kući sretna i mirna, i kada su zadovoljna, to unosi milost u dom. Dakle, služeći ih, dajući im hranu, dajući im zadovoljstvo, oni donose milost u kuću.
Mogu ovo povezati s Ahimsom ili nenasiljem, koje Mohanji prakticira i živi. Čak i sada, kad razgovaram s njim, uvijek kaže da ne želi nikoga vezati; on misli da bi ljudi trebali biti potpuno slobodni iskusiti što god žele u životu. Ako netko želi piti, to je u redu. Ako žele izaći na zabavu, to je u redu. Ako žele raditi nešto drugo, to je u redu. Njega to zapravo ne zanima, s gledišta ispravnog ili krivog. Smatra da svatko treba imati slobodnu volju da radi što god želi. Jer na kraju, pojedinac je taj koji će platiti za sve što radi, bilo kroz svoje tijelo ili kroz bilo što drugo što prikupi.
Jedini uvjet koji on doista kaže je da koja god se aktivnost radi, ne bi trebala naštetiti drugom biću. Dakle, sve je u redu, pod uvjetom da je sporazumno i da nije štetno, nenasilno. To je glavni razlog zašto prakticira veganstvo, zbog svog nasilja i iskorištavanja milijuna bića diljem svijeta, samo za tuđi ukus, samo za tuđe zadovoljstvo. Dakle, on je protiv sve okrutnosti koja je uključena, patnje i nasilja. Zato promiče i prakticira veganstvo.
O tome je danas govorio malo više zbog svoje interakcije s pticama. Mi, kao biće, neprestano odašiljemo tko smo, bili toga svjesni ili ne. Dakle, ono što je u nama, mi odašiljemo u svijet, projiciramo van kao suptilnu frekvenciju. Konstantno odašiljemo vlastitu osobnu frekvenciju koju čine naši obrasci, sklonosti, navike ili stavovi prema životu.
Dok smo razgovarali, kad sam razmišljao o ovome, to je razlog zašto imamo dobar ili loš osjećaj o nekim ljudima. Postoji inteligencija koja nam pomaže uhvatiti te suptilne frekvencije, a mi kažemo da imamo predosjećaj o tome što je ispravno ili pogrešno ili kakav je ovaj tip osobe. Tako je rekao da kada dosljedno počnemo prakticirati Ahimsu, počinjemo to postajati, počinjemo postajati miroljubiviji, počinjemo postajati manje nasilni. Tada osjetljivije životinje počnu reagirati na to i počnu se osjećati sigurno. Dakle, ovo je interakcija koja se događa.
Siguran sam da su mnogi ljudi to iskusili sa životinjama i sami, ili čak svjedočili tome, gdje ponekad životinje privlače određene ljude više od drugih, ili vidite pse kako laju na neke ljude bez razloga. Dakle, oni preuzimaju ovaj osjećaj. Ptice vani, sve životinje vani, pružaju to zadovoljstvo, pjevaju te pjesme, pokazuju svoju zahvalnost Mohanjiju, što on prihvaća.
I danas, nešto što nisam baš shvatio, ali događala se neka možda božanstvena igra jer se miris sandalovine pojavio u sobi niotkuda. Ja to osobno nisam primijetio jer imam začepljen nos, ali netko drugi jest. Privukao im je pažnju. Mohanji se samo nasmiješio i rekao da je ovo za životinje, da će ovo moći namirisati i to je priznanje njihove zahvalnosti.
Za mene je lekcija kojoj sam svjedočio bio opipljivi scenarij u kojem se projekcija i prijenos u svijet mira, zadovoljstva i nenasilja vraća.Sada razmišljam; stvarno je važno njegovati taj nenasilni stil života – imati miran život i miran stil života. Dakle, unoseći ova načela više u svoj život i radeći koliko god mogu da ih prakticiram, mogu vratiti više toga i dobiti to uzvraćeno od vanjskog svijeta. Kao što mogu vidjeti i svjedočiti, Mohanji je već tamo u tom stanju, zbog čega vidi da mu sve životinje odgovaraju s takvom privrženošću, sigurnošću i ljubavlju.
Hvala vam na slušanju i nadam se da je pred vama lijep dan.
28. dan – Što treba i što ne treba raditi u životu
Dobro jutro svima.
Danas sam želio razgovarati o ispravnim i neispravnim stvarima, ili o tome što treba i što ne treba raditi u društvu. Otkako provodim vrijeme s Mohanjijem, shvatio sam više o njegovoj perspektivi i kako on stvari vidi drugačije. Jer kad ja razgovaram s Mohanjijem, i kad on također razgovara s drugima, on djeluje iz vrlo različite perspektive: karmičko dovršenje, što znači ispunjenje iskustava, koja se ponekad možda ne uklapaju u potpunosti u društvene norme.
Na primjer, kada radimo stvari u životu, ili kada želimo učiniti nešto u životu, možda naši prijatelji imaju mišljenje, ili obitelji mogu imati mišljenje o tome što je ispravno, a što pogrešno. Čak i šire društvo u kojem živimo moglo bi imati takva mišljenja. Ali Mohanji je vrlo otvoren; za njega ne postoji pravo ili krivo; postoji samo iskustvo. Ne zanimaju ga naše osobne odluke ili postupci, pod uvjetom da nema nasilja, da kakva god aktivnost bila, da je konsenzualna, da postoji dogovor.
Ovo je zapravo prilično lijep način da se te stvari vide. To u potpunosti stavlja odgovornost na nas same, kao što on kaže: “Zašto bi me zanimalo što ti radiš ili ne radiš? Sve dok ne boli, u redu je, sve dok ne uzrokuje nasilje.” Jer u konačnici, mi smo ti koji plaćamo cijenu za sve što radimo; on nema ništa s tim. Dakle, imamo odgovornost.
Kako provodim više vremena s Mohanjijem, to bolje razumijem. Dobivam više jasnoće. Ali prije nego što sam proveo vrijeme s njim, imao sam neke brige i preokupacije; da li radim nešto dobro ili radim nešto pogrešno, što bi možda Mohanji mislio? Slaže li se s učenjem?
Bio sam uključen u mnoge stvari u normalnom životu, kao što su putovanja, izlasci s prijateljima, piće, zabave, uobičajeno. Iz nekog sam razloga imao iznutra napetost je li ono što radim ispravno, je li duhovno. Ponekad bih čak razmišljao hoće li to prihvatiti Mohanji ili obitelj Mohanji. Gledajući unatrag, čini se glupo. Ali sjećam se da je to u to vrijeme za mene bila prava briga.
A budući da živim s njim, zapravo je olakšanje steći tu jasnoću i shvatiti da zapravo ne postoji ispravno ili pogrešno, postoji samo iskustvo. Rekao je da ne može spriječiti ničije iskustvo jer je to njihova slobodna volja. No podsjeća nas da sve ima svoju cijenu.
Prije nego što sam snimio ovu poruku, jutros sam pitao Mohanjija; Nisam želio ljudima ostaviti pogrešan dojam da je u redu raditi apsolutno sve što želite i jednostavno upasti u anarhiju. Ali glavna je pouka od Mohanjija da je sve što je sporazumno u redu. To je u redu. Dakle, to je dogovor. Mislim da bi većina ljudi ili mnogi ljudi automatski pomislili na seks u tom smislu. Ovo je definitivno jedan aspekt toga. Ali Mohanji ovo smatra vrlo malim jer je povezano samo s našim instinktom za njega. Ali za njega je sporazum sporazum.
Dao je primjer prirode, da kada gledate životinje, pogledajte lavove i jelene, tu se nešto događa, što je unutar kretanja prirode. Na primjer, lavovi će loviti krdo jelena, a vidjet ćete ih kako trče kroz polja. U jednom trenutku, jedan će se jelen odvojiti od čopora. Rekao je da bi u prirodi jelen shvatio da postoji lavlja glad i prihvatio da je vjerojatno vrijeme. Možda je jedan od starijih. Postoji dogovor, žrtva, tako da je to vrsta konsenzusa o kojoj Mohanji govori.
Rekao je, čak i ako se stablo siječe na vrhuncu života, a nema dogovora, ne može se reći da je to sporazumno. Sad, možete misliti kao što sam i ja mislio, kako bi vam drvo moglo reći: dobro, sasjeci me. Ali više se radi o tome da postoji vrijeme u životu stabla. Mislim da čak i ljudi koji upravljaju šumama, drvećem i takvim mjestima mogu znati kad će stablo pasti, pa će ga posjeći kako bi ga maknuli s puta. Dakle, taj tip razumijevanja, da je vrijeme i da je spreman za polazak.
Također, ovaj dogovor bi trebao biti unutar onoga što ljudi rade, između dvoje ljudi koji žele imati ta iskustva. Dakle, ako dvoje ljudi želi doživjeti iskustvo, i složili su se, to je u redu. Skupina ljudi želi doživjeti iskustvo, ili možda društvo želi doživjeti to iskustvo – to je u redu. Ali ne nametanjem, manipuliranjem ili nasilnim činjenjem nečega. To nije u redu jer je to nasilje.
Dakle, Mohanji ne prigovara životnim iskustvima; ako dvoje ljudi to želi doživjeti, ako netko želi piti alkohol, nema problema jer on kaže da se oni moraju nositi s tim utjecajem, a ne on sam.
Ovo se proteže i na nešto suptilnije; poštivanje tuđih života i privatnosti. Dakle, svatko ima pravo na svoj prostor, svoju privatnost i to također treba imati na umu. Postoji li dogovor da netko može ući u nečiji osobni prostor ili postoji dogovor da mu se može oduzeti vrijeme? Dakle, neki suptilniji aspekti te poruke.
Jedna od glavnih stvari o kojoj sam pitao su odnosi s drugima. Dakle, imao sam veze raznih vrsta, i pitao sam ovo jer možda i druge ljude to zanima. Opet, rekao je, to je slobodna volja ljudi uključenih u odnose, što god se tamo događa.
Ali važno je upamtiti, osobito s ljudima, da je lako stvoriti zaplete iz kojih nije lako izaći. Na primjer, dvoje ljudi se spojilo i možda je došlo do razdvajanja, ali osjećaji mogu i dalje ostati. Možda možete reći da više niste s tom osobom, ali ako nosimo sjećanja, zapravo nismo izašli iz te veze. Toliko puta, ljudi u našem životu zapravo nisu nestali jer su sjećanja još uvijek tu na ono što nosimo.
Ukratko, radilo se o Mohanjijevim lekcijama koje sam naučio o stvarima koje treba i ne treba činiti u životu, ili o tome što je ispravno i što nije. Za njega je jedino pogrešno nasilje. Tada radimo stvari koje nisu u skladu s drugim bićima, mjestima, ljudima koji nisu konsenzualni. Ako želimo nešto učiniti, slobodna volja se u potpunosti poštuje, znajući da to često ima i neku cijenu.
Hvala na slušanju. Nadam se da je pred vama lijep dan.
29. Lekcija – Kućanski poslovi (ili služba) – Odgovor na pitanje slušatelja
Dobro jutro svima. Nadam se da ste jako dobro.
Jutros sam želio zahvaliti svima koji su dali povratne informacije o obrascu koji sam poslao. Stvarno mi pomaže da shvatim jesu li te poruke korisne za ljude. Također, bila je to prilika i za pitanja ljudi o tome što bi željeli znati kako je živjeti ovdje u domu.
Foto: Jason Leung
Dakle, prvo pitanje koje je postavljeno i o kojem ću danas govoriti, bilo je kako zatvorenici doprinose kućnim poslovima, što me nasmijalo jer ne znam je li to trebalo biti zatvorenici ili su trebali biti stanari jer ‘ zatvorenici’ su zapravo ljudi koji su zaključani u zatvoru. Pa sam se ovome nasmijao i shvatit ću ovo kao ‘ukućane’ i to ću upotrijebiti za pitanje.
Sviđa mi se ovo pitanje jer postoji vrlo jednostavan odgovor koji mogu dati. Ali mislim da bi time nedostajale neke od suptilnosti i dimenzija okoliša ovog doma. Također mi se svidjelo jer me vratilo na najnoviju Mohanjijevu knjigu ‘Mast’, koju je nedavno objavio. Za one koji ne znaju, to je priča o Atmanandi. Napravio je seriju blogova o Atmanandi. On je savršeni Avadhoota. To je nevjerojatna priča; stvarno je moćan jer predaje predajna učenja na tako lijep način; Stvarno preporučam.
Foto: Benjamin Davies
U jednom od prvih poglavlja knjige, mislim da je to drugo poglavlje; opisuje kada mladi Atmananda Brahmadeva prvi stiže u kuću Maharishi Shantanande, ili Gurukula, gdje dolazi učiti pod vodstvom učitelja. Oslikao je stvarno lijepu sliku doma: same kuće, prostorija u kojima su ljudi boravili, gdje su ljudi bili u sobama, gdje bi ljudi pjevali ili meditirali. Također, opisani su i drugi aspekti doma, kao što je Nandi – bik, koji bi izlazio vani i dolazio i odlazio u određeno vrijeme, te kako bi kolege studenti komunicirali, uključujući kako su obavljali poslove.
Nakon što sam ga pročitao, osjećam da je vjerojatno vrlo sličan. Da nisam pročitao knjigu, vjerojatno bih na to pitanje odgovorio sasvim drugačije, a neki od suptilnih aspekata vjerojatno bi ostali nezapaženi.
Prije svega, kada sam ja došao, a ni sada, ništa se ne pita ni mene, ni druge zapravo. Traži se samo poštovanje, da se prostor dobro tretira i da se o njemu brine. Također, od nas se traži da budemo svjesni hrane koju koristimo; pazimo da se koristi odgovarajuća količina vode, kao i u svemu što radimo i svim drugim uslugama.
Sjećam se kad sam prvi put stigao, tražio sam raspored po kući, raspored čišćenja ili kada ćemo imati redovite sastanke da odlučimo tko će preuzeti koje poslove. To se nije dogodilo. Prije nego što je knjiga objavljena, Rajesh mi je rekao: “Ne trebaš brinuti o tome. Općenito, ovdje stvari teku; dogodi se ono što se treba dogoditi”. To je definitivno slučaj.
Kao i u knjizi, svi sudjeluju u poslu, ovisno o tome što rade i gdje se u kući nalaze. Ako netko zaboravi preuzeti zadatak, onda bi netko drugi samo došao i brzo ga preuzeo. Dakle, to je kao skladan ples koji se odvija bez puno buke, rasprave ili komunikacije. Kao da su svi usklađeni s potrebama prostora. Dakle, nema pravih pritužbi ili problema. To je samo razumijevanje da sve treba biti u redu.
Naravno, ljudi preuzimaju zadatke po potrebi. Dakle, postoji kuhar, čiji je glavni posao pripremanje hrane. Ananth joj jako dobro pomaže ujutro. Također se brine da su svjetiljke upaljene i održavane, jer se nalaze u prostoriji dolje, a također se brine da Mohanji popije jutarnji čaj i voće.
Foto: Victoria Priessnitz
Kako sam na prvom katu, uglavnom brinem o tim područjima. Dakle, čišćenje i s vremena na vrijeme, ako vidim da Mohanjijeva soba treba pomesti, učinit ću i to. Što se tiče pranja rublja i svega toga, o tome svi vode računa; svatko uzima svoj dio. Isto je i s vanjskim dijelom kuće. Imamo prekrasan krug tulsi biljaka koji je zasađen, kao i malu parcelu koja je postavljena za uzgoj rajčica.
Imamo ove cijevi za koherentnu vodu, tako da obično imamo te kante s vodom. Dakle, nakon što obavi svoju jutarnju Homu, Rajesh se brine da su svi vrtovi njegovani, da je sve zaliveno. Ako ptice i druga bića trebaju hranu, za to će se pobrinuti onaj tko se u to vrijeme nađe u kuhinji.
Sve ovo osim ako Mohanji izričito ne zamoli nekoga da nahrani ptice jer on to obično čini kada ga uskoro posjeti netko veliki s drugog mjesta. Stoga će savjetovati da se stavi malo hrane za ptice. A ubrzo nakon toga, vidjet ćete kako dolazi velika vrana. I rekao je da to obično pomaže ljudima u čišćenju karme ili loze karme predaka.
Dakle, ukratko, svi radimo svoje poslove. U kućanstvu se to odvija sasvim skladno, uz mir i minimalnu gužvu. Ali to je stvarno lijep način da se sve to dogodi jer nema određenog plana, nema određenog dnevnog reda. Jednostavno je organski, a aktivnosti se odvijaju kako treba, baš kao u knjizi.
Pa hvala vam na slušanju. Nadam se da je bilo korisno. Nadam se da sam odgovorio na pitanje i hvala što ste ga poslali.
30. Lekcija – Ako ste na terenu, igrajte
Dobro jutro svima. Nadam se da ste dobro.
Već sam spomenuo da su ponekad najbolje lekcije one neizgovorene. Kroz promatranje, svjesnost i budnost moguće je mnogo naučiti od Mohanjija.
Mohanji stvarno uživa u igri badmintona. Preferira ga više nego hodanje, a blizu kuće se nalazi pravo igralište u velikoj dvorani.
Igramo redovno, a kada su Devi, Mila i Jelena bile tu svi bi išli na badminton i igrali bi razne kombinacije parova. Svi smo napredovali i stvarno razvili strast za igranjem. Nedavno smo Mohanji, Ananth, Rajesh, George i ja igrali parove.
Kao i sa svim aktivnostima u životu, Mohanji igra s punom predanosti, uključenosti i strasti za igrom. Dobar je, ima opasan smeč i obično u igri s njim ja i Rajesh gubimo.
Neko sam vrijeme igrao polovično. Gledao bih kako Mohanji ostaje dosljedan, dajući sve od sebe čak i uz ozljedu. Ne bi on o tome otvoreno pričao, nego sam to uočio promatrajući. Počeo sam uviđati da sam na terenu i fizički igram, ali zapravo nisam bio tamo. Gledao sam sa strane ili čak s tribina.
FOTO: UNSPLASH
To je preraslo u svjesnost o vlastitom životu u kojem sam u određenim situacijama bio pasivan, ne uključujući se u potpunosti i radije bivajući promatrač nego stvarni sudionik.
Shvatio sam Mohanjijevu poruku koja glasi da smo rođeni ako imamo tijelo, a ako imamo vremena i prostora, trebali bi ga iskoristiti da učinimo nešto pozitivno za svijet.
Već sam spomenuo da su najbolje lekcije ponekad bile neizgovorene. Kroz promatranje, svjesnost i budnost, moguće je naučiti mnogo od Mohanjija. I svakodnevna iskustva u kući nose mnoge prilike.
Ne znam koliko ljudi znaju, ali Mohanji istinski uživa u igri badmintona. Igralište je blizu kuće, u pravoj dvorani s visokim stropovima i s puno prostora. Jedno smo vrijeme igrali skoro svaki dan. A kad su Devi, Mila i Jelena bile tu, svi bi igrali. I s vremenom smo svi lijepo napredovali u igri. Mečevi su postajali prilično intenzivni i natjecateljski. Puno vike, vrištanja i strasti. Devi i Jelena su zadnjih dana bile skroz euforične. Išlo im je stvarno dobro, pobjeđivale su u igri.
Kad su se Devi, Mila i Jelena vratile u Europu, badminton bi uglavnom igrali ja, Rajesh, Anant, George i Mohanji. Igrali bi u parovima. I sada dok pišem ove lekcije i prisjećam se tih nekih trenutaka, uviđam da sam zapravo puno iz njih naučio. Ne samo kako igrati badminton, bio sam relativno vješt i prije, nego sam s njim dobio priliku da sagledam svoj stav prema igranju i životu općenito. Možda se i drugi mogu s tim poistovjetiti.
Veliko učenje je za mene bilo svjedočenje vlastitoj pasivnosti prema životu; biti pasivan i jednostavno se prepustiti životu, bez potpune uključenosti. Osjećao sam da je to odraz mog angažmana kako u igri tako i u nekim životnim događajima.
Kad Mohanji nešto radi, on je potpuno prisutan, daje sve od sebe, ulaže sav napor, svu koncentraciju. Zato je u početku bilo prilično zastrašujuće igrati s njim. Pokušajte zamisliti. Tamo ste, stojite ispred Mohanjija koji je s druge strane mreže i igrate. To se na neki način čini obeshrabrujuće, jer on ne popušta. Posve je prisutan i igra do kraja bez obzira na sve. I zapravo je jako dobar. Njegov prepoznatljiv potez je smeč. Ima nevjerojatnu sposobnost da može smečirati punom snagom. Dakle, nema laganog igranja ili popuštanja u igri. Samo trebaš učiti i samo trebaš igrati.
Još bi se i šalio na naš račun kako ne možemo pobijediti skoro duplo starijeg čovjeka od nas. To je naravno bila samo šala, ne i hvalisanje. Nije ga to nakon igre zanimalo. Nema bahatosti, samo se igra, za vježbu i za radost.
U prvim mečevima sam bio jako neodlučan, malo bih se potrudio, ali ne bih dao sve od sebe. Nisam baš bio zainteresiran za pobjedu. Nikad nisam imao motivaciju da pobjeđujem u igri, nisam imao tu natjecateljsku žicu. Ali iz igre u igru Mohanji je svo vrijeme bio dosljedan. I uživa i daje sve od sebe. Čak i kad se ozlijedio, bio je potpuno posvećen.
Mislim da mnogi ljudi dožive Mohanjijevu stranu punu ljubavi, no on u sebi ima i taj ratnički aspekt. Neću reći da je demoralizirajuće, ali iz utakmice u utakmicu s njim događale su mi se iste situacije. Postajalo je već pomalo patetično. Nisam se popravljao, ista stvar se događala iznova i iznova.
Ja bih uglavnom bio s Rajeshom, a Mohanji i Ananth bi bili s druge strane i stalno bismo gubili. Za sebe znam da sam zaista igrao polovično. Mohanji bi uvijek pitao ili komentirao jesmo li zapravo zainteresirani igrati ili ne. I nakon nekog vremena sinula mi je spoznaja da sam igrao, bio sam tamo na terenu, imao sam reket u ruci, fizički sam bio prisutan, ali realno nisam bio tamo. Zapravo sam više gledao sa strane i samo izvodio pokrete. Nije bilo prave predanosti i vjerojatno još važnije, nije bilo prave vatre s kojom bih dao sve od sebe. Zaboravi na pobjedu, pomislio sam. Ja nisam ni igrao. Nisam ni bio tamo.
Sjećam se jednom dok sam razgovorao s Mohanjijem, dao mi je upute za nekakav zadatak a ja nisam bio siguran što sve trebam napraviti, koje korake trebam poduzeti. Vjerojatno sam već krenuo promišljati i komplicirati, a on mi je izravno rekao. Rekao je da je to isto kao da sjediš kraj vode, umačeš prst i pokušavaš odrediti je li vruće ili hladno. A na kraju se nećeš ni okupati. Rekao je: ‘Uroni, odvaži se i vidi gdje će te odvesti. Nema smisla čekati, samo se pokreni, kreći se’.
Shvatio sam. Počeo sam se upuštati u igru. Nisam bio toliko zainteresiran za pobjedu, ali bar dok sam tamo, uključen, imao sam neku ulogu i htio sam dati najbolje od sebe. Mislim da se to odrazilo i na moj rad. Čini mi se da smo uz njegovo ohrabrenje i inspiraciju svi počeli unaprijeđivati svoju igru. Svi su postali prilično dobri i prilično natjecateljski raspoloženi.
FOTO: UNSPLASH
Što se mene osobno tiče, znam da je to bio jedan od mojih obrazaca, i otkako sam ovdje osvijestio sam taj element pasivnosti, nepotpune angažiranosti. Biti gotovo na marginama ili tribinama, samo promatrajući što se događa, bez potpune uključenosti. Znam da Mohanji ne voli takav stav. Znao bi reći, ako smo ovdje, ako imamo tijelo, ako imamo vremena i prostora, onda bismo to trebali iskoristiti da kreiramo sjajan život, da živimo svoj najveći potencijal i da učinimo nešto pozitivno u svijetu.
I ja također učim. Ne mogu reći da sam naučio, jer učim. Ali za sretan život nije moguće sjediti na tribinama ili gledati sa strane. Moram igrati, moram se odvažiti i dobro iskoristiti život dok imam priliku. Tim više jer unutar Mohanjijevog ureda nema mjesta za ovakvu vrstu stava. Postoji velika misija koju treba provesti, veliki posao koji treba obaviti, jer svijet to treba.
Hvala na slušanju. Nadam se da je pred vama lijep dan.
Mohanji Hrvatska 